Iako se o ovim problemima redovito diskutuje na različitim razinama vlasti, malo se toga konkretno poduzima da se situacija značajno poboljša.
Problemi sa nabavkom opreme nisu novi, ali su izuzetno izraženi u vojnom sektoru. Ova situacija vodi do nedostatka ključne opreme i materijala potrebnih za efikasno funkcioniranje vojnih snaga.
Iz godine u godinu, vojni budžeti su ili nedovoljni ili nepravilno raspoređeni, što dodatno komplicira već krhku infrastrukturu obrambenog sektora.
Osim financijskih i logističkih prepreka, postoji i problem upravljanja ljudskim resursima. Vojni kadar često prolazi kroz cikluse neadekvatne obuke i pripreme, što direktno utječe na operativnu sposobnost i moral trupa. Bez sustavnog pristupa obrazovanju i profesionalnom razvoju, teško je očekivati napredak koji bi bio u skladu sa suvremenim obrambenim standardima.
Dok se problemi nizaju, rješenja se sporadično predlažu, ali rijetko se implementiraju s potrebnom ozbiljnošću. Ponekad se čini da je više volje za održavanjem statusa quo nego za provođenjem nužnih reformi. Ovo stvara percepciju da su vođe više fokusirane na očuvanje vlastitih pozicija nego na stvarno unaprjeđenje sigurnosnog sektora.
