Rajko Jević, koji je 1995. bio episkop bihaćko-petrovački, a sada je mitropolit dabrobosanski, kazao je da je 7. novembra 1996. sa KFOR-om posjetio vjerske objekte u većem broju naselja.
“Kada sam došao u Bosanski Petrovac, tu je bila saborna crkva… Ona je u to vrijeme bila je pretvorena u javni WC”, kazao je Jević.
Tužiteljica Vedrana Mijović postavljala mu je pitanja o crkvama i parohijskim domovima u brojnim selima na području četiri opštine, a svjedok je odgovarao kakva su bila oštećenja na njima. Prema njegovim riječima, neke su bile potpuno ili djelimično zapaljene, neke minirane, a s nekih je odnesen građevinski materijal, dok ih nekoliko nije bilo značajnije oštećeno.
Jević je naveo da su od 40 objekata sanirali sve osim jedne crkve. Napomenuo je da su u dva sela osobe bošnjačke nacionalnosti obnovila crkve.
Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, optuženi su Atif Dudaković, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.
Na pitanja branioca Ifeta Ferageta, svjedok je rekao da nema informacija o stradanju Bošnjaka. Potvrdio je da je 1995. bilo dejstava avijacije, a negirao je da su crkveni predstavnici pravili spiskove za iseljavanje. Rekao je da prilikom obilaska crkvi nije vidio srušene džamije.
Na zahtjev branioca, puštena je izjava svjedoka iz 1994. u kojoj je govorio o “islamskih fundamentalistima u Petom korpusu” i “oslobađanju Bihaća”, a Jević je objasnio šta je pod tim mislio. Na pitanja tužiteljice Marijane Čobović, pojasnio je da je tu izjavu dao nakon akcija u kojima su stradali srpski civili u bihaćkom kraju.
Na suđenju je svjedočio i Edham Veladžić, koji je od juna 1995. bio ministar unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i ujedno načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) u Bihaću.
On je objasnio procedure u okviru kojih je policija djelovala u vojnim operacijama na zahtjev Petog korpusa. Kazao je da je 1995. poslao predstavnike CSB-a Bihać u četiri opštine radi formiranja stanica javne bezbjednosti.
“Sve stanice na oslobođenim područjima formirane su nakon što smo dobili obavijest od Petog korpusa da se mogu formirati i obezbijediti civilne strukture vlasti”, kazao je Veladžić.
On je rekao da je u Bosanskom Petrovcu policija čuvala civile srpske nacionalnosti u objektima u blizini stanice jer nije imala dovoljno ljudi da, kako je naveo, stražari kod svake kuće u vrijeme kada je bilo dosta izbjeglica i informacija o masovnim grobnicama.
Prema njegovim saznanjima, najveći broj srpskih civila je bio iseljen. Na pitanje da li je bilo civila koji su ostali kod kuća i šta je s njima bilo, svjedok je rekao da ne zna.
Braniocu Jasminu Mesiću ispričao je da je Dragan Zorić bio predat policiji od Vojne policije Petog korpusa i da im je ispričao da su preduzimane političke aktivnosti na iseljavanju stanovništva. Tužiteljica Čobović pitala je svjedoka da li im je Zorić rekao da su ubijene određene osobe starije životne dobi s tim prezimenom, na šta je svjedok rekao da nije.
Veladžić je kazao da nijedna džamija nije ostala čitava na tom području kada je dolazio, a da su pravoslavne crkve bile očuvane. Tužilaštvu je pojasnio da misli na vjerske objekte koje je vidio duž puta od Bihaća do Sanskog Mosta. O pojedinim selima se nije mogao izjašnjavati.
Suđenje se nastavlja 13. marta.
Foto : Arhiva
