Međutim, kroz sve te priče i dešavanja trebali bi biti svjesniji da se ne iznalaze sistemska rješenja ovog pitanja koje utiče na svaki segment našeg života, od sigurnosnog do političkog.
Otvaranjem prihvatnih kampova na području USK pokušalo se dati prividno rješenje u kojem su građani stekli osjećaj da će se ovo pitanje, ako ništa drugo, bar staviti pod određenu kontrolu. Ništa od navedenog se nije postiglo.
Otvoreni prihvatni kampovi, u koje se ulaže ogroman novac, sve više služe kao baza za odmor i opskrbu u nastojanju da se nastavi put prema europskim destinacijama.
Iz navedenih razloga svakodnevno vidimo kolone migranata kako pristižu u gradske zone, u uslovima kada koronavirus sve više zahvata naše društvo i samo je pitanje vremena kada će se uvesti nove restriktivne mjere koje će građane staviti u okvire zakonskih mjera, ali ne i migrante, jer ne postoje sistemske mjere i strategija koja bi takvo nešto mogla da uradi.
Za sad nam ostaje samo da pratimo buduća dešavanja i nadamo se da će se rješenja pojaviti sama od sebe, kao refleksija našeg načina shvatanja realnosti.
