11. juli je najteži. Zapravo, već od 10. jula počinje muk – kada kolona s tabutima, na kojima je pokoja kost žrtava genocida u Srebrenici, krene iz Visokog prema Potočarima. Tada još ima ljudi na ulicama, ali ne govore. Muk tek razbija plač u mjestima u kojima se kolona s tabutima zaustavlja. A onda, 11. juli. U njemu kao da sve stane. Sve su oči uprte u Potočare, u tu nepreglednu dolinu bijelih nišana. Ulice su puste. Oni koji fizički nisu u Potočarima na dženazi i posljednjem ispraćaju, dušom su tamo, prenosi Hayat.ba. U svojim domovima uz televizijske programe suosjećaju s porodicama žrtava. A mnogi su i sami žrtve. I njima su nekog ubili – u Sarajevu, u Prijedoru, u Banjoj Luci, u Višegradu, u Tuzli, u Gacku i Nevesinju, u Sanskom Mostu i Ključu, u Goraždu, u Mostaru, u Bihaću, u Trebinju...
Dan je to u kojem se, uz slike iz Potočara, svi prisjećaju i vlastitih tragedija. Sjećaju se onih kojih više nema i života koji to, za mnoge, više i nisu.Najveći broj domaćih, pa i nekoliko regionalnih stanica, tog 11. jula ima cjelodnevni program posvećen obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici. Osim komemoracije i dženaze iz Potočara, koju uživo prenosi nekoliko TV-kuća, gledaoci tog dana mogu gledati brojne specijalne dijaloške emisije, reportaže, dokumentarne i igrane filmove koji obrađuju tematiku srebreničkog stradanja.
Dvije poruke tog dana iz Potočara su najčešće i najupečatljivije. Prva, da se nikada ne zaboravi i ne ponovi, i druga, da se prestane negirati genocid.
Negiranje onoga što se desilo, što su mnogi doživjeli i samo rijetki uspjeli preživjeti, žrtvama najteže pada. Ali negatori su uporni. Ustrajni su u pobijanju istine, računajući na to kako će stalno ponavljanje laži nekada postati "istina". Iznova smišljaju konstrukcije, izvrćući činjenice pokušavaju fabricirati historiju. I niti jedan segment se ne izostavlja. Tako, kažu, koncentracioni logori nisu bili to što jesu, već "sabirni centri u kojima se brinulo o ljudima". Masovne grobnice za njih su "humana i sanitarna obaveza vojske". O tome da su, naprimjer, posmrtni ostaci, i to svega šest kostiju, Kadrije Musića pronađeni u pet različitih grobnica ne govore ništa. Ukopane žrtve genocida, među kojima je preko 430 dječaka, 26 žena i mnogi starci i invalidi, prema negatorima genocida su "vojnici". Još je mnogo sličnih primjera.
Za negatore genocida najvažnije je da se o njemu ne govori. Ako je ikako moguće, da se genocid u Srebrenici nikada ne spomene. Mrze dokumentiranje činjenica. Preziru medijske sadržaje u kojima se faktografski bilježi istina, u kojima žrtve iznose svjedočenja o genocidu u Srebrenici. Znaju da su ti zapisi trajni i da će iz njih istinu saznavati, ne samo oni koji ih pogledaju ili su pogledali sada, već i buduće generacije. Zato je važno obeshrabriti one koji ulažu u kulturu pamćenja.
Ukoliko bismo napravili anketu 12. jula s pitanjem: Koje ste televizijske programe najviše gledali jučer?, izvjesno je da bi najveći broj odgovora bio – one koji su se ticali genocida u Srebrenici. Nisu važni kanali, nije važno jesu li Bošnjaci i najveći broj ostalih građana Bosne i Hercegovine 11. jula pratili sadržaje na javnim emiterima ili komercijalnim stanicama, ali nema sumnje u to da su gledali programe posvećene obilježavanju 24. godišnjice genocida u Srebrenici. Da je to baš tako svjedoče i rezultati gledanosti najvećeg kabl operatera u Federaciji. Po njima je jasno da su gledaoci, na različitim kanalima, ali cijeli dan pratili programe o genocidu u Srebrenici.
Ipak, prema rezultatima zvaničnog mjerača televizijske gledanosti u Bosni i Hercegovini, kompanije "Audience Measurement" čiji je vlasnik Hasan Mašović, prokurist Reofa Kljajića, a njihova institucionalna podrška je Zijad Džemić (direktor Instituta za mjeriteljstvo BiH), 11. juli je bio jedan sasvim običan dan. Na svim televizijama, među 10 najgledanijih TV-sadržaja 11. jula 2019. godine niti jedan nije posvećen obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici. Na 11. juli?! Ali tu nije kraj. Ni među 20 najgledanijih sadržaja nema niti jednog o Srebrenici, o genocidu?! Možete li u to povjerovati? Tek 30. sadržaj među najgledanijima, premijerno prikazivan, jeste dokumentarni film o genocidu u Srebrenici. A sljedeći je na 37. mjestu najgledanijih tog dana, 11. jula.
Dakle, na 11. juli gledanije od desetaka sadržaja, među kojima su bili prenosi uživo dženaze iz Potočara i TV-premijere dokumentarnih i igranih filmova o genocidu u Srebrenici, bile su brojne telenovele, kulinarski i šou-programi?! Da bude jasno kako se smišljeno utjecalo na rezultate gledanosti, navest ćemo i primjer televizije čiji su sadržaji svakog dana među najgledanijim, čak i kada emitira sadržaje iz arhive stare i više desetaka godina ili kada opetovano reprizira sadržaje u emitiranju. Ovog puta, u istim terminima, umjesto starih i sadržaja koje gledaoci znaju "napamet", išli su aktuelni sadržaji o genocidu u Srebrenici i njihova gledanost je zanemariva.
Opisanu situaciju moguće je posmatrati na više različitih načina i tumačiti je iz više uglova. Ali svaki pristup bi vodio istom zaključku: rezultati mjerenja TV-gledanosti koje je ispostavila kompanija AM za 11. juli ne odgovaraju istini i činjenicama. Prije će biti da se njima manipulira i tako smišljeno doprinosi negiranju genocida u Srebrenici.
