Dok su biografije pojedinih kandidata za Predsjedništvo, odnosno podaci o njihovoj imovini veoma "sadržajni" i bogati (kao što su i oni sami), drugi, pak, imaju nešto skromnija primanja i nekretnine, a požalili su se i na velike kredite koje moraju vraćati bankama.
Napominjemo da su ovi podaci CIN-a zasnovani većinom na imovinskim kartonima političara iz proteklih godina, kao i na njihovim razgovorima sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo.
Također, u bazi podataka nisu navedeni podaci o imovini nekih kandidata za Predsjedništvo na predstojećim izborima, poput Diane Zelenike (HDZ 1990), Boriše Falatara (Naša stranka) i nezavisnog kandidata Mirsada Hadžikadića.
FAHRUDIN RADONČIĆ (SBB)
Radončić u Sarajevo dolazi 1991. i registruje firmu "Radoncic Public", koja zbog početka rata nikada nije počela raditi. Kaže da je naredne godine pristupio Armiji BiH u kojoj je godinu dana radio kao šef Press-službe Vrhovne komande Armije BiH.
Tokom rata u Sarajevu Radončić pokreće sedmične novine "Bošnjački Avaz" koje su izlazile do kraja 1995. godine. Nakon toga je pokrenuo novinu "Dnevni avaz" u sklopu Izdavačkog preduzeća Avaz. Nešto kasnije osnovao je i firmu "Avaz-roto press" u čijem sastavu se nalaze njegova medijska izdanja i štamparija.
Vlasnik ovih firmi je bio do sredine 2012. godine, kada se razvodi od supruge Azre. Oni su u brakorazvodnoj parnici dogovorili podjelu milionske imovine. Tako su firme "Avaz" i dionice štamparskog preduzeća GIK OKO pripali Azri, a "Avaz-roto press" njemu.
Iste godine Radončić prodaje svoju firmu "Avaz" za 200 miliona KM i to Azri, formalno bivšoj ženi. Do marta 2016. je naplatio nešto više od devet miliona KM na ime prijenosa vlasničkog udjela.
Nakon brakorazvodne parnice Radončiću su pripale dvije kuće i 78 duluma zemlje u selu Nebočaj kod Sarajeva. On je u periodu od 2014. do kraja 2016. godine stekao četiri luksuzna apartmana sa garažama u marini Porto Montenegro u Tivtu u Crnoj Gori. Jedan je poklonio sinu Irhadu, a jedan prodao. Najveći apartman od 351 kvadrat je zadržao za sebe. U Tivtu je u decembru 2016. kupio i firmu "PM 1.25", koja je istog dana postala vlasnik apartmana u izgradnji u Porto Montenegro. Vlasnik firme danas je Radončićev sin Irhad.
Radončić je u septembru 2015. godine za milion eura kupio 250.000 dionica Crnogorskog telekoma AD Podgorica.
Od marta 2010. do novembra 2014. godine naplatio je oko 3,5 miliona KM dividende iz "Avaz-roto pressa" i "Avaza".
Bivša supruga Azra je vlasnica stana od 163 metra kvadratna u sarajevskoj općini Centar, kojeg je kupila uoči razvoda 2012. godine. Stan je plaćen 584.345 KM. Ovaj novac prethodno joj je na račun uplatio Fahrudin Radončić.
Radončić kaže da ne posjeduje automobil, nego ga unajmljuje po potrebi. Podsjetimo, Radončić se vozi i u blindiranom automobilu "Jeep Grand Cherokee" koji je kupljen od Nasera Keljmendija.
- Kompanija Avaz je od Keljmendija kupila određena vozila, a to su uradili direktori kompanije, ne ja lično - pravdao se Radončić tokom svjedočenja u Prištini.
ŽELJKO KOMŠIĆ (DF)
Od početka 1996. godine, kada se demobilisao, pa do 1998. Željko Komšić radio je u Ministarstvu za raseljena lica i izbjeglice Federacije BiH (FBiH). Potom preuzima dužnost predsjednika Gradskog vijeća Grada Sarajeva, a na izborima 2000. godine je izabran za vijećnika, potom i za načelnika Općine Novo Sarajevo, gdje ostaje na dužnosti do jeseni 2001. godine.
Komšić je 2001. imenovan za prvog ambasadora samostalne BiH u Beogradu (tadašnja SR Jugoslavija), ali tu dužnost napušta u proljeće 2003. godine. Potom radi kao direktor u preduzeću "Revicon", da bi poslije preuzeo dužnost zamjenika gradonačelnik Sarajeva. Na lokalnim izborima 2004. opet je izabran za načelnika Novog Sarajeva.
Osvojivši nešto više od 116.000 glasova, kao kandidat iz reda hrvatskog naroda ulazi u Predsjedništvo BiH i postaje najmlađi član kolektivnog šefa države. Četiri godine poslije ponovo osvaja mjesto u Predsjedništvu sa 337.065 glasova.
Socijaldemokratsku partiju BiH (SDP), u kojoj je bio 15 godina, napušta 2012, a godinu poslije osnovao je stranku Demokratska fronta (DF). Ušao je u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH sa 42.407 glasova.
Prema imovinskom kartonu iz 2014. godine, Komšić je vlasnik stana u Sarajevu u vrijednosti od 150.000 KM. Njegova supruga Sabina prijavila je suvlasništvo sa bratom nad vikendicom i jednim dulumom zemljišta koje su naslijedili od roditelja.
Supruga Sabina je suvlasnica i apartmana na Vlašiću.
Komšić je zadužen kreditom od 105 hiljada KM, koji bi trebao otplatiti 2026. godine.
DRAGAN ČOVIĆ (HDZ BiH)
Kao član Predsjedništva BiH, Dragan Čović zarađuje 5.622 KM mjesečno, plus dodaci na plaću koji iznose 1.047 KM. Prijavio je plaću supružnika u iznosu od 1.000 KM.
Čović je na Općim izborima 2014. godine izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Lider HDZ-a, prema imovinskom kartonu iz 2014., ima kuće u Mostaru i Širokom Brijegu. Supruga Bernadica posjeduje poslovni prostor i bila je suvlasnica advokatskog ureda do 2015. godine kada odlazi u penziju. Prema imovinskom kartonu, Čović nema automobil, a supruga vozi Audi 3. Naveo je da je kreditno opterećen 150.000 KM.
Čović je 2005. godine optužen da je kao ministar finansija FBiH primio mito od braće Ivanković-Lijanović i pomogao im izbjeći skoro 30 milion KM carinskih obaveza. Nakon dva sudska postupka koja su trajala osam godina, Vrhovni sud FBiH je Čovića oslobodio optužbi 2013. godine.
Drugi put se našao pred Sudom BiH 2010. godine, kada je optužen da je zloupotrijebio svoj položaj federalnog ministra finansija i sa tadašnji federalnim premijerom Edhemom Bičakčićem nenamjenski potrošio 7,8 miliona KM iz budžetskih rezervi. Tim novcem su kupljeni i renovirani stanovi zaposlenicima u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. U martu 2011. godine Sud BiH je Čovića oslobodio optužbi.
Treća optužnica za zloupotrebu položaja i ovlasti protiv Čovića i još šest osoba je potvrđena 14. maja 2010. godine na Kantonalnom sudu Hercegovačko-neretvanskog kantona. Tužilaštvo HNK ga je teretilo da je sa ostalim članovima Upravnog odbora Javnog preduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) donio odluku da se dug, od blizu 4,7 miliona KM, koji je imalo ovo preduzeće prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane – HVO, prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja, te firme su postale većinski vlasnici dionica Eroneta - najprofitabilnijeg telekomunikacijskog dijela HPT-a.
U vrijeme kad se to dešavalo, Čović je bio ministar finansija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a.
Čović je oslobođen optužbe 2013. godine zbog apsolutne zastare krivičnog djela.
AMER JERLAGIĆ (STRANKA ZA BIH)
Predsjednik Stranke za BiH Amer Jerlagić je sa suprugom Aidom, nastavnicom u osnovnoj školi, 2004. godine kupio stan u Sarajevu, vrijedan 176.000 KM i uknjižen na njeno ime. Od 2010. godine sa porodicom živi u stanu u Starom Gradu, čija je vrijednost blizu 300.000 KM.
Suvlasnik je i direktor Društva sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju hidroelektrične energije SHPP iz Sarajeva, a jedan je od osnivača i firme BSPP za proizvodnju, promet i usluge.
Jerlagićeva plaća u firmi SHPP iznosi 1.200 KM, a osim toga ima honorar kao zastupnik u osiguranju Safe Invest iz Beča te dividende od dionica koje posjeduje u nekoliko firmi. Zajedno sa suprugom ima oko 63.000 KM ušteđevine.
Vozi Toyotu RAV4, vrijednu oko 45.000 KM. Tri godine je bio direktor Elektroprivrede BiH. Protiv Jerlagića je podignuta krivična prijava zbog zloupotrebe službenog položaja i ovlasti, jer je kao direktor Elektroprivrede BiH ovom javnom preduzeću uskratio planirani prihod od preko 36 miliona maraka.
ŠEFIK DŽAFEROVIĆ (SDA)
Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1979. godine, Šefik Džaferović radio je u pravosudnim i policijskim institucijama u Zavidovićima i Zenici sve do 1996. godine, kada postaje sekretar Agencije za informisanje i dokumentaciju (AID).
Iste godine izabran je za predsjedavajućeg Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, a ujedno postaje i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH). Nakon četverogodišnjeg mandata u zakonodavnoj vlasti Kantona i Federacije, Džaferović 2000. godine ulazi u Dom naroda državnog parlamenta.
Na Općim izborima 2002. godine izabran je u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, a tokom četverogodišnjeg mandata bio je i član rukovodstva Doma.
Džaferović je na Općim izborima 2014. izabran u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH sa 30.007 glasova i tako ostvario četvrti mandat državnog poslanika.
Šefik Džaferović i njegova supruga su suvlasnici stanova od 91 i 53 kvadratna metra u Zenici i Sarajevu. Džaferović je vlasnik deset duluma zemljišta u Zavidovićima koje je naslijedio od roditelja.
Njegova supruga je 2016. godine kupila oko dva duluma zemlje u Trnovu, gdje planiraju praviti vikendicu. Sin i kćerka su vlasnici stanova od 52 i 53 kvadrata u Sarajevu, gdje žive sa svojim porodicama/supružnicima.
Džaferović posjeduje automobil Renault Megane iz 2016. godine vrijedan oko 30.000 KM. On u Parlamentu mjesečno zarađuje oko 5.500 KM, dok supruga ima penziju od 1.400 KM.
Novinarima CIN-a je rekao da trenutno ima štednju od oko 50.000 KM.
DENIS BEĆIROVIĆ (SDP)
Denis Bećirović ušao je u SDP 1993. godine i obavljao je nekoliko funkcija unutar stranke. Prije političkog angažmana, Bećirović je bio nastavnik historije u osnovnoj školi u Tuzli, a od 1998. do 2002. radi u Srednjoj ekonomskoj školi u ovom gradu. Docent je na Filozofskom fakultetu u Tuzli od 2010. godine.
U organima vlasti Denis Bećirović je od 1998. godine, kada je izabran za zastupnika u Parlamentu Federacije BiH. Dvije godine poslije ulazi u Skupštinu Tuzlanskog kantona i federalni Dom naroda. Na Općim izborima 2002. godine ponovo je izabran za zastupnika u Skupštini, a četiri godine kasnije ulazi u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Mandat je obnovio i 2010. godine. Na izborima 2014. godine osvojio je treći uzastopni mandat u državnom Parlamentu.
Bećirović zajedno sa suprugom Mirelom u Tuzli ima stan vrijedan 124.000 KM, a vozi Škodu Octaviju od 15.000 KM. Do maja 2017. trebao je vratiti kredit od 47.000 KM.
MILORAD DODIK (SNSD)
Političku karijeru Dodik je počeo 1986. godine kao predsjednik Izvršnog odbora Općine Laktaši. Pred prve višestranačke izbore u BiH 1990. godine postaje član Saveza reformskih snaga Ante Markovića. Kao kandidat ove stranke izabran je u Parlament BiH, a za vrijeme rata bio je nezavisni poslanik u Narodnoj skupštini RS-a.
Dodik u Narodnu skupštinu RS-a ponovo ulazi 1997. godine. Međutim, već u januaru naredne godine formira Vladu RS-a. Dodik je paralelno bio premijer i poslanik u Narodnoj skupštini RS-a. Naime, za vrijeme predsjedavanja Vladom RS-a Dodik se 1998. godine kandidovao za Narodnu skupštinu RS-a. Prošao je na izborima i prihvatio poslanički mandat.
Dvije godine kasnije sudjelovao je u izboru za predsjednika RS-a. Osvojio je 162.154 glasa, ali mu to nije bilo dovoljno da pobijedi tadašnjeg predsjednika Srpske demokratske stranke Mirka Šarovića. Na izborima 2000. godine je dobio mandat u Općinskom odboru Laktaša, ali ga nije prihvatio, već je ostao na čelu Vlade RS-a do 2001. godine.
Na Općim izborima 2002. izabran je za poslanika u NS RS-a. Dvije godine kasnije ponovo predvodi listu SNSD-a za Skupštinu Općine Laktaši. I ovaj put dobija mandat u lokalnoj vlasti, ali ga ne preuzima. Pred kraj mandata u NS RS-u, u februaru 2006. godine, ponovo postaje predsjednik Vlade RS-a. Iste godine osvaja mandat u NS RS-u, ali dva mjeseca nakon izbora po treći put sastavlja Vladu RS-a.
Na općinskim izborima u BiH 2008. godine Dodik ponovo osvaja vijećnički mandat u Skupštini Opštine Laktaši, ali ga po treći put ne preuzima. Dvije godine kasnije postaje predsjednik RS-a sa 319.618 glasova, a na Općim izborima 2014. potvrdio je svoj predsjednički mandat.
Milorad Dodik ima kuću u Beogradu, koju je procijenio na 1,7 miliona KM. Sa ženom dijeli vlasništvo nad porodičnom kućom i stanom u Laktašima. Nije navedena vrijednost imovine u Laktašima.
Njegova supruga je vlasnica poslovnog prostora u Laktašima i oko 23 hektara zemljišta u blizini ovog mjesta.
Dodik je 2014. godine naveo da je lično uštedio 49.000 KM, dok je njegov sin vlasnik štednog uloga od 22.000 KM. Igor Dodik je suvlasnik voćarske firme "Fruit Eco", čiji udio je Dodik 2010. godine procijenio na 2,6 miliona KM. Međutim, u imovinskom kartonu 2014. nije mogao iznijeti novu procjenu zbog, kako je objasnio, elementarnih nepogoda.
Djeca Milorada Dodika su suvlasnici firme Global Liberty. Dodik nije odgovorio na upit CIN-a o svojoj karijeri, imovini i prihodima.
MLADEN IVANIĆ (PDP)
Profesor ekonomije Mladen Ivanić političku karijeru počinje 1988. godine, postavši član Predsjedništva SR BiH i na tom mjestu ostaje do 1991. godine.
Partiju demokratskog progresa Republike Srpske (PDP RS) osnovao je 1999. i njen je predsjednik bio 16 godina. Od 2015. je počasni predsjednik stranke. Premijer RS-a je bio od 2001. do 2003. godine. Naredne četiri godine nalazi se na čelu bh. diplomatije, a od 2007. je delegat Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Na Općim izborima 2014. sa 317.799 glasova izabran je za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
U Banjoj Luci Ivanić ima stan od 95 metara kvadratnih koji je procijenio na 140.000 maraka. Također, prijavio je da je suvlasnik vikendice u Crnoj Gori. Svojih 40 kvadratnih metara vikendice je procijenio na 40.000 KM.
Njegova supruga Gordana ima stan u Beogradu vrijedan 110.000 KM, a kćerka Jelena stan u BiH od 100.000 KM.
Apelaciono vijeće Suda BiH je u julu 2010. godine oslobodilo Ivanića optužbi za nesavjestan rad u službi. Prethodno ga je isti sud nepravosnažno osudio na 18 mjeseci zatvora. Prema toj presudi, Ivanić je odobrio vanrednu sječu šume i tako oštetio šumsko gazdinstvo i općinu Ribnik za oko 178.000 KM.
SENAD ŠEPIĆ (NEZAVISNI BLOK)
Diplomirao je historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2003. godine, a nakon devet godina i magistrirao na Pravnom fakultetu. Bio je član SDA od 1995. godine. Iz stranke je isključen u aprilu 2017.
Nakon toga je učestvovao u osnivanju nove političke stranke – Nezavisni blok, čiji je predsjednik. Šepić je od 2002. godine bio zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH u dva mandata, a drugi mandat je prekinuo 2007. jer je imenovan za zamjenika ministra civilnih poslova BiH. Za zastupnika Parlamentarne skupštine BiH izabran je na Općim izborima 2010. godine. Međutim, kako je novi saziv Vijeća ministara potvrđen tek početkom 2012. godine, Šepić je do tada produžio mandat na mjestu zamjenika ministra civilnih poslova pa je mjesto u državnom parlamentu zauzeo tek u 2012. godini.
Na općim izborima 2014. godine, Senad Šepić ponovo je osvojio mandat u državnom Parlamentu, gdje mjesečno zarađuje oko 5.500 KM.
Šepić je vlasnik stana od 112 kvadratnih metara koji je procijenio na 269.000 KM. Vozi automobil peugeot vrijedan 15.000 KM. Stan mu je pod hipotekom.
Šepić se zadužio kreditom od 150.000 KM, a drugi kredit - od 242.000 KM - vraća kao žirant.
