U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. Tema sedmice je teroristički napad na kosovsku policiju u selu Banjska. Službeni Beograd sve negira, živi i dalje u svom mitu i nacionalizmu.
Na Kosovu je protekle sedmice izvršen teroristički napad u kojem je prvo stradao kosovski policajac, a potom i četiri napadača, terorista, kako ih je službeno okarakterisala i Evropska unija. Aleksandru Vučiću, čovjeku koji vedri i oblači Srbijom, trebao je čitav dan nakon napada da se obrati medijima, da svoju verziju priče, ali se činilo da ni njemu nije baš bilo najjasnije šta se desilo u selu Banjska na sjeveru Kosova. Jedno je sigurno, u toj akciji je učestvovao Milan Radoičić, potpredsjednik Srpske liste, a čitav arsenal naoružanja je došao iz Srbije. Ono što pojedini analitičari smatraju da čak ni sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije znao sve detalje, a to je da na prostor sjevera Kosova bile ubačene grupe, vjerovatno pod direktnom komandom BIA-e i Vojske Srbije, a uz sponzorstvo Rusije. Te grupe su bile planinare ozbiljnije terorističke akcije širom sjevera, sa ciljem da postave vojne barikade i vojno ovladaju prostorom sjevera, kako bi onda politički mogli zaokružiti tu teritoriju sa Srbijom. Očito, prekinula ih je policija Kosova, te se za teroriste desio incident prije vremena, koji je prekinuo tu planiranu akciju, a oni upućeniji tvrde da su čitavu akciju raskrinkale obavještajne službe naslonjene na NATO savez. Srbija je izgubila. Opet.
Kosovska policija je rabila te grupe, a jedna od njih se skrivala i u manastiru Srpske pravoslavne crkve Banjska, gdje je pronađen čitav arsenal naoružanja, a ostaci su se preko šuma povukli u Srbiju, među njima i Vučićeva ''kosovka devojka'' kako su na društvenim mrežema prozvali Radoičića nakon kukavičkog bijega, ali i prikaza kompleksa njegovih vila koji liči na onaj Pabla Escobara, ili Dragana Čovića. Radoičić je, dakako, da bi skinuo umiješanost službenog Beograda, sve svalio na samog sebe, ali su stvari u pregovorima o statusu sjevera Kosova dobile potpuno drugačiju percepciju od one koja je bila prije napada u Banjskoj. Kosovski premijer Albin Kurti je Radoičića i Vučića uporedio sa Miloševićem i Arkanom, odnosno, Putinom i Prigožinom. Balkan je ponovo blizu ratnih djelovanja, narod je uznemiren, a napad u Banjskoj je vratio slike iz devedesetih. Srbija je bila i rasporedila velike vojne snage na granici sa Kosvom, nakon čega ih je Amerika upozorila da ih odmah povuku.
Kosovski mit iz 1389. godine i danas je živ u službenoj politici Srbije. Taj mit pogoni nacionalizam koji je izazvao ratove širom bivše Jugoslavije i dalje predstavlja sigurnosnu prijetnju za čitavu našu regiju. Sreća pa je na Kosovu NATO i to je jedina garancija da Srbija ne smije napasti. Aleksandar Vučić će poput kosovke djevojke pružiti pomoć i zataškati sve kriminalne radnje Milana Radoičića. Nacionalistička politika Slobodana Miloševića je itekako živa u Srbiji, što ima sponzorstvo i u Putinovoj Rusiji koja želi imati kriznu tačku mimo Ukrajine kako bi svoju sferu uticaja pokušala održati i na Balkanu. Aleksandar Vučić je možda igrao na dvije stolice, ali Aleksandar Vulin i vojni establišment tradicionalno igraju uvijek za onu jednu, onu majčice Rusije. Dok god je tako, Balkan će biti bure baruta. Nažalost.
