Omer Mehić je 14. marta 2015. godine angažovan kako bi iz Raške na liječenje u Beograd prevezao bebu narušenog zdravlja iz Novog Pazara. Mediji su objavili da je sletio, ali na aerodromu nije bilo helikoptera. Napisali su da je beba donesena i da je čeka tadašnji ministar zdravlja Zlatibor Lončar. Ipak, tu sliku nismo vidjeli. Helikopter je pao kod Surčina i nitko nije preživio.
Nadležni su Omera poslali u nemoguću misiju. Loši meteoroški uslovi i katastrofalna situacija su bili ključni faktori za pad, no vojni stručnjaci smatraju da se nesreća mogla izbjeći.
Nadležni u Srbiji su zbog iz nepoznatih razloga, pretpostavlja se promotivnih, naredili da helikopter sleti na civilni aerodrom "Nikola Tesla" u Surčinu, iako je puno sigurnija opcija bila da helikopter sleti na vojni aerodrom u Batajnici.
Za sam pad helikoptera nikada niko nije krivično odgovarao, a posebna nepravda je učinjena prema majoru Mehiću koji je indirektno označen za jedinog krivca. Mehiću je dvije sedmice nakon obdukcije "pronađen" alkohol u krvi, iako je njegova supruga kasnije tvrdila da nikada nije pio.
Te noći u helikopteru su poginuli pilot major Omer Mehić, pilot kapetan Milovan Đukarić, zastavnik Nebojša Trajić, mehaničar letač Ivan Miladinović, novopazarski ljekar Dževad Ljajić, anesteziolog Miroslav Veselinović i nekoliko dana stara beba iz obitelji Ademović koju su pokušali spasiti.
