Sura Jusuf objavljena je nakon sure Hud, odnosno tokom teškog perioda u životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su se nastavile nedaće i iskušenja za njega i njegove sljedbenike, posebno nakon smrti Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, majke vjernika, Hatidže, radijallahu anha, i njegovog amidže Ebu Taliba, koji mu je bio oslonac i podrška protiv uznemiravanja i napada Kurejšija i njihovih vođa. Sa njihovom smrću, uznemiravanja i nevolje su se pojačale, tako da je ova godina poznata kao ”godina tuge”.
U tom teškom periodu, kada su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi trpili vrijeđanje, fizičke napade, izolaciju i druge oblike uznemiravanja, Uzvišeni Allah objavio je suru Jusuf da ga utješi i ublaži bol spominjanjem kazivanja o prethodnim Allahovim poslanicima.
I kao da mu je Allah htio reći: ”Ne tuguj, Muhammede, i ne očajavaj zato što te tvoj narod poriče i uznemirava, jer poslije teškoće dolazi olakšanje i nakon nevolje dolazi izlaz. Pogledaj svog brata po poslanstvu Jusufa, alejhi selam, i razmisli kakva je sve iskušenja i nevolje doživio. Iskušenje zavisti i zavjere njegove braće protiv njega, iskušenje bacanja u bunar, iskušenje zavođenja od strane vladareve žene, iskušenje zatvora, a nakon toga uslijedilo je vrijeme ponosa i ugodnog života. Nakon što je Jusuf, alejhi selam, bio strpljiv, podnoseći razne nevolje i iskušenja, Ja sam ga iz zatvora izveo u vladarsku palaču, učinio ga voljenim u Egiptu i dao mu da upravlja njegovim riznicama. Eto tako Ja radim sa Svojim evlijama, i onaj ko je strpljiv na nevoljama mora ojačati da bi mogao podnijeti nevolju, po uzoru na Moje poslanike koji su ti prethodili.”
I kao što je priča o Jusufu, alejhi selam, bila svojevrsna utjeha Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ona je također utjeha i muslimanskoj omladini u ovom vremenu, jer je primjer za njih u strpljivosti na nedaćama, u sputavanju strasti, u pouzdanju u Allaha i zahvalnosti Njemu u svim situacijama i okolnostima.
Stoga, budi poput Jusufa, alejhi selam, u bogobojaznosti i strahu od Njegove kazne, i u sputavanju svojih strasti i bježanju od grijeha.
Zavidna braća su Jusufa, alejhi selam, bacila u bunar u kojem ga je pronašla jedna karavana, pa su ga za jeftine pare prodali egipatskom vladaru. A kada je odrastao, vladareva žena ga je pokušala navesti na grijeh, ali ju je on odbio.
Ovo iskušenje bilo je veće za Jusufa, alejhi selam, od iskušenja bacanja u bunar, i za strpljivost na tom iskušenju imat će veću nagradu kod Allaha, jer je bio strpljiv svojevoljno, uprkos postojanju mnogih razloga da se odazove njezinom pozivu, ali je on dao prednost ljubavi prema Allahu i strahu od Njegove kazne nad udovoljavanju strastima, i na njezin poziv odgovorio je riječima: ”Sačuvaj Bože!” – uzviknu on – “vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti.” (Jusuf, 23.)
Jusuf, alejhi selam, tražio je utočište kod Allaha, a onaj ko traži utočište i pomoć od Allaha, on je sigurni pobjednik, pa su zato nevinost i čistoća pobijedili porok, prostotu i maloumnost.
Njegove riječi: ”Oni koji dobro uzvrate zlim neće nikada uspjeti”, predstavljaju Božansko pravilo koje važi do Sudnjeg dana.
I koliko god prestupnik, nepravednik ili zulumćar mislio da će ostvariti neposrednu korist od nepravde ili trenutačnog zadovoljstva, njegova sudbina je očigledan gubitak. Ni jedan zulumćar nikada nije uspio u ljudskoj historiji, i ko god zulumom, grijehom i nepravdom uzvrati onome ko mu učini dobro, on se zaputio putem tame i propasti.
Jusuf, alejhi selam, odbio je učiniti grijeh i oskrnaviti čast onoga koji mu je dobro činio, čak i onda kada mu je vladareva žena zaprijetila zatvorom, na šta je on rekao: “Gospodaru moj” – zavapi on – “draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.” (Jusuf, 33.) Jusuf, alejhi selam, strpljenjem je dočekao bacanje u bunar, ropstvo i zatvor, ali je ovako, sa neopisivim žarom, zavapio pomoć od Allaha kada je bio izložen iskušenju žena.
On se okoristio svojim znanjem, savršenstvom svoga uma i mudrošću, spoznavši da nema utočišta osim kod Allaha, pa je postigao potpuno ubjeđenje, pouzdanje i apsolutnu sigurnost u Allaha Svemogućeg, i tako su se spokoj i smirenost spustili na njegovo srce i učinili da bude postojan u svim situacijama i fazama svog života.
Pouzdanje u Allaha i samopoštovanje su osobine iskrenih vjernika
Budi poput Jusufa, alejhi selam, i u nastojanju da otkriješ činjenice ljudima sa samopoštovanjem i potpunim pouzdanjem u Allaha.
Nakon što je Jusuf, alejhi selam, ostao dugo godina u zatvoru, toliko da je bio zaboravljen, Svemogući Allah je odredio da stigne vijest o Jusufu, koji je nepravedno zatvoren, pa je vladar poslao Jusufovog zatvorskog druga da mu Jusuf, alejhi selam, protumači vladarev san, nakon čega je vladar naredio da ga oslobode, ali je Jusuf, alejhi selam, odbio osim nakon što izađe na vidjelo istina o ženama koje su ga, zajedno sa vladarevom ženom, pokušavale navesti na grijeh, rekavši: ”Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ‘Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale – Gospodar moj dobro zna spletke njihove!’” (Jusuf, 50.)
Ovo je izraz Jusufove, alejhi selam, mudrosti, dobre politike i iznimnog samopoštovanja. Jer, narod nije znao pravu istinu o Jusufovom slučaju i njegovu priču s vladarevom ženom i ženama iz grada koje su posjekle svoje prste.
Naime, tadašnji ”zvanični mediji”, pod nadzorom utjecajnih ljudi, iskrivili su sliku o Jusufu, alejhi selam, i predstavili ga ljudima u liku zulumćara i prestupnika koji nije uzvratio dobrim na dobro koje mu je vladar učinio i otvorio mu vrata svoje kuće, već se udvarao njegovoj ženi i napao joj na čast, i da ga nije odgurnula, on bi joj naudio. Da stvar bude još gora, to je uradio dok je bio njen rob, i za ovaj gnusni moralni zločin kažnjen je dugogodišnjom zatvorskom kaznom. I narod je imao takvo mišljenje o tom slučaju sve dok vladareva žena nije javno priznala da je ona njega navodila na grijeh, a da je on čist i nevin, i da je nepravedno ležao u zatvoru.
Vjernik se ne sveti svojoj braći zbog učinjene nepravde, već im oprašta poput Jusufa, a.s.
Budi poput Jusufa, alejhi selam, i u opraštanju i prelaženju preko uvreda i nanesene nepravde od strane svoje braće.
Allah, dželle šanuhu, dao je Jusufu, alejhi selam, vlast na zemlji nakon što je prošao kroz razna iskušenja i brojne nevolje, pa su mu, između ostalih, došla njegova braća koja su se borila protiv njega i činila mu nepravdu, tražeći pomoć u hrani, i on je njih prepoznao, a oni njega nisu.
A kada im se Jusuf, alejhi selam, konačno otkrio, oni su priznali svoj grijeh prema njemu, rekavši: “Allaha nam” – rekoše oni – “Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili.” (Jusuf, 91.)
Tada im je Jusuf, alejhi selam, rekao: ”Ja vas sada neću koriti” – reče – “Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!” (Jusuf, 92.) Pogledajte kako se ponaša bogobojazni i moćni prema onima koji su mu nanijeli veliku nepravdu, u trenutku kada ima mogućnost da im se osveti i da ih žestoko kazni za nasilje koje su mu učinili. I ne samo da Jusuf, alejhi selam, nije kaznio svoju braću, već ih nije ni ukorio.
Jusufove, alejhi selam, riječi: ”Ja vas danas neću koriti”, znače: ”Nema krivice, niti i najmanjeg prijekora s moje strane prema vama. Od danas vas neću podsjećati na grijeh koji ste počinili, jer prošlost je prošla sa svim onim što je sadržavala. Današnji naš susret je izbrisao nevolje svih ovih godina i tegobe mnogih prošlih iskušenja.”
Eto, to je bio stav Jusufa, alejhi selam, koji se zasniva na praštanju i obraćanju Allahu dovom za svoju braću da im oprosti i da im se svima smiluje. Ubijeđen da je Allah milostiv prema Svojim robovima i da iz Svoje milosti oprašta grijehe i prima pokajanje.(saff.ba)
