U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.
Događaj sedmice se desio u Banja Luci, gdje je Narodna skupština RS-a pogazila Ustav Bosne i Hercegovine i donijela zakon za koji ona nije nadležna – i to nije prvi put da ovo radi najveći zakonodavni organ jednog bosanskohercegovačkog entiteta. Naravno to je samo moguće u Dodikistanu, zamišljenoj teritoriji pod potpunom kontrolom jednog čovjeka – Baje iz Laktaša koji je odavno prešao sve linije, pa i onu crvenu. Onda se sarajevska Trojka pobunila, pa tražila hitan sastanak sa partnerima iz vlasti, SNSD-om i HDZ-om, kako bi pokušali ugasiti požar. A, kao što znamo, veliki požar se ne može ugasiti običnim prskalicama, a Trojka je realno tog kalibra i nema nikakve političke, niti ljudske kapacitete da odgovori ozbiljnosti situacije. Nervoza se prelila u Konjic, pa je tamo izbio incident koji je obilježio ovu heftu. U jednom hotelu uz rijeku Neretvu odigrala se prava drama, zbog koje se i Senad Hadžifejzović vratio s godišnjeg odmora da vodi Dnevnik na Face TV-u.
Prvo je Milorad Dodik svima u lice opsovao genocid u Srebrenici, da bi mu uzvratio niko drugi nego Kličko iz Bugojna, ministar odbrane BiH Zukan Helez, koji je Baji opsovao majku. Valjda su prisutni spriječili da se i šakama ne obračunaju ova dvojica poznatih kabadahija. Helez je sudski gonjen i za tuče i za davanje lažnog iskaza, a Mile Dodik je bezvezna ljudska ništarija već decenijama. Mnogi su poželjeli da se oni i šakama obračunaju, da vidimo ''čija majka crnu vunu prede'', ali Helez je postupio očekivano i nema sumnje da bi nokautirao Baju samo da ga je mogao šakom dohvatiti. Ovaj događaj samo ilustrira u kakvom groznom stanju jest naša politika, opšta situacija i na kraju krajeva kako je neizvjesna budućnost naše države. Što je najgore, oni što vole državu Bosnu i Hercegovinu, prisiljeni su čekati odgovor međunarodne zajednice, dok se od domaćih političara ne očekuje ništa. Helezova psovka je jedini odgovor zasad.
Nakon ovih dramatičnih scena iz Banja Luke i Konjica, reagovao je i Visoki predstavnik. Opet mlako. Pustio je Dodika da i dalje ruši državu i njen Ustav. Christian Schmidt jest poništio neustavni zakon kojeg je donijela Narodna skupština RS-a, jest i intervenisao u Krivični zakon kojim se kažnjava gaženje Ustava BiH, ali jedino trajna eliminacija Milorada Dodika iz političkog života bi bila adekvatna reakcija. Sve drugo je limunada, jer bi eliminacija Dodika pokazala svima koji ruše državu da se to neće tolerisati. Ali od Schmidta koji je već više puta intervenisao u korist otvorenog rušitelja države BiH sa druge strane, Dragana Čovića, niko ozbiljan i ne očekuje ispravne odluke. Nažalost, to je naša realnost, što odvraća većinu stanovništva Bosne i Hercegovine da vjeruju u Zapad i skore euroatlanske integracije. Nikšić i Konaković su se pokazali kao potpuni amateri, koji ne znaju jesu li pošli ili došli, a Čović i Dodik potpuno kontrolišu situaciju koja nije nimalo ohrabrujuća. Da je barem bilo kakvog poštenog šaketanja između Klička iz Bugojna i Baje iz Laktaša, lakše bi se podnijela ova politička kakofonija i kriza koja se vuče decenijama...
