Odgovarajući na pitanja državne tužiteljice Vesne Ilić, Ademović je kazao da je za Herendu čuo 1995. i 1996. godine, i to uglavnom iz medija i postupka koje je vodilo Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu.
Prema njegovom riječima, 1995. godine, kada je bio komandant Specijalne jedinice, na Kolegiju u Federalnom MUP-u spomenuto je ime Nedžada Herende.
- Nikada nisam dobio informaciju da je Herenda saslušavan na događaj u Velikom parku. Medijski da, ali formalno ne. MUP je vodio istragu - pojasnio je Ademović.
Tužiteljica Ilić insistirala je na daljnjim pojašnjenjima, predočivši mu zapisnik iz 2016. godine, u kojem je Ademović naveo da je za Herendu ponovo čuo kada ga je oteo službenik AID-a Edin Garaplija.
- To je tačno - kazao je Ademović, koji je tada bio direktor AID-a.
Potvrdio je, također, da Edin Garaplija njemu nije nikada podnio izvještaj o saslušanju Nedžada Herende. Objasnio je da on nije bio direktno nadređen Garapliji i da je u AID-u bilo više šefova.
- Kada sam saznao da je Nedžad Herenda otet, ja sam pripadnicima Federalnog MUP-a podnio krivičnu prijavu protiv Edina Garaplije, a FMUP je vodio istragu - rekao je Ademović, objasnivši da je, prema njegovim saznanjima, Herenda u ratu navodno bio u sastavu Službe državne bezbjednosti.
Ademović je danas, također, ispričao da mu je 1992. godine komandant Vikić kazao da su pobijeni neki zarobljenici i da su o tome obaviješteni nadležni organi. U to vrijeme nadležni su, prema njegovim riječima, bili Centar javne bezbjednosti, ministar MUP-a RBiH i njegovi pomoćnici.
Svjedok je i potrvrdio da bi moglo biti tačno i što je ranije izjavio, da mu je Vikić rekao da je izvjesni Mišo Žmiro doveo grupu zarobljenika i da mu je rekao da ih vodi u Centralni zatvor.
Nastavak suđenja zakazan je za 27. decembar, za kada je planirano da odbrana unakrsno ispita svjedoka Kemala Ademovića.
U predmetu "Veliki park", osim Dragana Vikića, optuženi su Jusuf Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova tadašnjeg MUP-a RBiH, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.
Ademović je ispričao da su, po doalsku u Dom policije u aprilu 1992., zatekli jedinicu Juke Prazine, koji su prespavali jednu ili dvije noći na stepeništu. On je mišljenja da oni nisu mogli biti tu bez nečijeg odobrenja, bilo Vikićevog ili nekog iz MUP-a RBiH. U izjavi u istrazi naveo je ime Jusufa Pušine. Potvrdio je da su Jukine ljude odmah otjerali.
