U tragediji koja ju je preko noći snašla, još pod dojmom stravičnih slika tijela svog oca, ova mlada žena pokušala je da razumije konobaricu koja je istražiteljima kazala da je bila u ljubavnoj vezi s vlasnikom kafića, da je te noći bila napadnuta i da je nožem uzvratila u samoodbrani.
Jedino što Adisa nije mogla razumjeti je hladnokrvna proračunatost žene koja je sve uradila da sakrije zločin.
– Svjesna sam da mog oca neće ništa vratiti, ali želja mi je, kao njegovog djeteta, a osjećam i dužnost da kažem neke činjenice. Svjesna sam da niko u stvarnosti neće znati kako je to bilo, njega nema. Da je bila ljubavna svađa, ja to ne osporavam, ne kažem da nije, nisam bila tu, ono što želim da kažem je da sam ja svog tatu našla u pola sedam ujutro u objektu koji je bio uredno zatvoren. Muzika je svirala, ništa nije ukazivalo da je moj otac tu ležao nekih pet sati mrtav i iskrvario. Niko nije mogao ni naslutiti da je unutra i da mu treba pomoć – grcajući nam je objašnjavala Adisa.
A sve je tu noć proteklo u slavlju, priča Adisa. Dvojica najboljih prijatelja, ugledni ljudi, s njenim ocem proslavljali su rođenje unuka jednog od njih. Tahir je bio raspoložen te ih je ispratio oko dva sata u nedjelju pravdajući se da ujutro mora na posao s kćerkom Adisom u dnevnu smjenu u Kantonalnu bolnicu.
– Poslije toga ona je to uradila i nije nazvala ni policiju, ni Hitnu, nikoga, čak ni anonimno, nego je otišla u susjedni kafić i od radnika tražila piće i cigaretu. Poslije toga otišla je kući, možda mirno otišla spavati i ujutro, kad je policija došla nakon što sam ga našla, ona je došla mrtva hladna i pitala šta je bilo. Mislim, ubila si čovjeka i pitaš šta je bilo. Znači, to nije samoodbrana, ostavila ga je da umre, da iskrvari i da ga ja takvog pronađem i to me boli. Sada je ona žrtva, a ni cuku sigurno ne bi ostavila da tako iskrvari – kroz suze je objašnjavala Adisa.
Kako joj se ujutro nije javljao na telefon, Adisa je otišla do kafića, gdje je, na njeno zaprepaštenje, pronašla mrtvog oca.
– Da je bar ostavila vrata otvorena, neko bi posumnjao. Izgledalo je sve normalno, osim što je tu bilo tijelo mog oca koje je bilo modro, zgrčeno u lokvi krvi, s krpom u ruci vjerovatno kojom je možda stisnuo tu svoju ranu. Tijelo je bilo prema izlaznim vratima možda je htio potražiti pomoć – grcajući kaže Adisa.
Obdukcijom je, nažalost, utvrđeno da njenom ocu ne bi pomoglo ni da je Hitna pomoć došla odmah nakon pet minuta. Adisa kaže da nije bilo više rana po tijelu, već jedna u predjelu srca. Prema njenim riječima, konobarica Sanja Đonlić nije povrijeđena.
– Realno pokušavam da se stavim na svačije mjesto, da je mene neko napao i da sam bila na njenom mjestu, ja možda ne bih reagirala kao ona, ali nismo svi isti. Ja bih nazvala i rekla dođite ja sam pucala, ubola, tog i tog jer me napao, ali ona je fino izašla, zatvorila vrata i niko ništa nije posumnjao. I sada me boli činjenica što će ona ispasti žrtva.Ništa ne opravdava što nije postupila kao čovjek – ogorčeno je konstatirala naša sagovornica.
Prema riječima Adise Tahirović, konobarica Sanja Đonlić je tokom istrage pokušala da okrivi druge osobe za ubistvo.
– Ima dragi Bog i imaju dokazi. Nedužni ljudi mogli su otići u zatvor, jer mrtva usta ne govore. Te ljude koje je navela, to je komšiluk. U pitanju su ljudi koji su imali dosje u policiji, ona je igrala na tu kartu. Hvala Bogu dragom pa se sve desilo kako se desilo, pa niko nije stradao nevin – kaže Adisa.
