U intervjuu koji je dao za magazin Start 2002. godine preminulom novinaru Ekremu Tinjaku kazao je kako smatra da ga je slavnim advokatom učinio slučaj Šemse Šiljka 1970-ih godina kojem je uspio smrtnu kaznu preinačiti u zatvorsku. Šiljak je bio posljednji čovjek kojem je u bivšoj Jugoslaviji izrečena smrtna kazna. Osuđen je za ubistvo braće Pleh iz Goražda.
Kada je riječ o prijeratnom periodu, branio je Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića koji su bili optuženi za pronevjeru novca 1984. godine.
Ćelin savjetnik, ratna veza između Izetbegovića i Krajišnika
U poslijeratnom periodu najteže mu je bilo braniti Ismeta Bajramovića Ćelu kojem je bio savjetnik dok je Bajramović bio na poziciji komandanta tokom rata. Tražio je oslobađajuću presudu, ali je Bajramović osuđen na 25 godina zatvora. Koliko ga je ovaj slučaj pogodio pokazalo je to da je izjavu nakon presude davao sjedeći.
Tokom rata bio je glavna veza između predsjednika Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika te veza između Međunarodnog crvenog križa i komisija za razmjenu. Kada je Krajišnik optužen pred Haškim sudom tražio je od Karkina da ga brani i on je načelno bio pristao.
Također, godinu dana radio je besplatno na slučajevima pripadnika Armije RBiH.
Tražio ga je i Muhamed Ali Gaši, ali je Karkin odustao od ovog predmeta kada je Tužilaštvo KS proširilo istragu na još nekoliko osoba i sumnjičilo Gašija za ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Punomoć je otkazao zbog sukoba interesa.
Branio i Delalića
Branio je i drugog Ćelu Ramiza Delalića kojeg se teretilo za ubistvo srpskog svata 1. marta 1992. godine u Sarajevu. Karkin je 2005. godine ukazao na to da se na snimcima Yutela može vidjeti da je Delalić izgledao drugačije od ubice kojeg je tada opisao Dragan Gardović, sin ubijenog Nikole. Dodao je da je protiv Delalića davno počeo progon u manjem bh. entitetu, u razgovorima o crkvama i na kraju u haškoj sudnici, gdje je Slobodan Milošević kazao da je Delalić ubica.
"Njima svima treba Delalić, a ne pravi ubica, čije ime ja neću nikad spomenuti. Ovaj slučaj se politizira kad se govori o ubistvu srpskog svata. Prati se politika SDS-a da je pucanj u Gardovića označio početak sukoba, a ne agresiju koja se lako dokazuje pred Međunarodnim sudom", kazao je Karkin.
Slučaj Turković
Slučaj koji je digao najviše prašine i izazvao interes javnosti bio je slučaj Zijada Turkovića. Karkin ga je branio, ali je na kraju odustao i tražio da ga razriješe dužnosti kazavši kako je uvjeren da ne može odbraniti Turkovića jer je cjelokupan proces netransparentan i nepravičan.
Rekao je da je nemoguće plivati protiv struje, misleći na Sudsko vijeće. Zbog njegove direktnosti mnogi su ga cijenili.
Bio je angažovan i na slučaju Živka Budimira koji je uhapšen zbog zloupotrebe službenog položaja. Karkin je kazao da je način na koji je uhapšen Budimir bio u cilju spektakla.
Odbrana heroja
U posljednjem periodu branio je Dragana Vikića za čiji predmet je kazao kako će postupak biti dugotrajan, ali kako očekuje da će sud presuditi onako kako je i Vikić rekao, a to je da nije kriv.
"Kada se čitala optužnica bilo mi je nezgodno što sam došao u poziciju da branim takvog čovjeka. Tvrdim i garantujem da će biti oslobađajuća presuda", rekao je Karkin na prvom ročištu.
Također, angažovan je i na slučaju "Atif Dudaković i drugi". Karkin je izjavio na početku postupka kako se ovaj predmet mogao riješiti 2004. godine. Za oba slučaj kazao je kako je branio heroje. Rekao je i kako je to montiran proces uoči izbora.
Fahrija Karkin rođen je u Sarajevu, odrastao je na Bistriku. Pravni fakultet završio je u roku od 3,5 godine i zaposlio se prvi dan nakon diplomiranja. Preminuo je u 71. godini od srčanog udara.
