Najslikovitiji pokazatelj siromaštva u Bosni i Hercegovini je činjenica da radnik na minimalcu u Luksemburgu, državi s najvećom satnicom, zaradi za sat vremena onoliko koliko naš građanin na minimalcu ne može za cijeli radni dan.
Ako su pak troškovi života slični, postavlja se pitanje koliko je jeftina radna snaga zaista prednost neke ekonomije, a koliko ozbiljan društveni problem.
Minimalne plate u mnogim zemljama iznose polovinu od prosječnih i ne osiguravaju uslove za normalan život. S minimalcem od 208 eura, što je blizu 1,20 eura po satu, bh. radnici su na evropskom dnu po pitanju minimalnih zarada. Institut za ekonomsko i socijalno istraživanje EU u svom izvještaju za mart ove godine donosi da je početkom godine u državama članicama zabilježeno prosječno povećanje minimalnih zarada od 4,4 posto.
U zapadnoj Evropi radnici na minimalcu u prosjeku zarađuju osam eura po satu. Najbolji uslovi su u Luksemburgu s 11,55 eura, dok je najmanja zarada u Belgiji, 9,47 eura po satu, piše u analizi koju je objavio Večernji list. Druga grupa zemalja su one s minimalnom zaradom od tri do pet eura po satu, a tu se ubrajaju Slovenija (4,84 eura), Španija (4,46), Malta (4,31), Portugal (3,49) i Grčka (2,30 eura).
Radnik s minimalnom platom ne može pokriti ni troškove hrane
U trećoj grupi su zemlje istočne Evrope gdje su minimalne plate ispod tri eura po satu. U Bugarskoj se radi za 1,57 eura po satu, Turskoj 2,53, Ukrajini 0,74, Srbiji 1,58 i Moldaviji 0,68. Evropska trgovačka unija predložila je da zakonske minimalne zarade budu takve da mogu osigurati minimalan životni standard i da budu najmanje šezdeset posto od nacionalne prosječne plate. Da bi se ostvario taj ambiciozni cilj potrebno je znatno povećanje minimalne zarade u većini zemalja Evrope.
Ako analiziramo, odnos prosječne i minimalne plate je u našoj zemlji u istom omjeru kao u Njemačkoj, pravi je problem što s prosječnom platom u BiH radnik ne može pokriti ni polovinu potrošačke korpe, dok s minimalnom platom ne može pokriti ni troškove hrane.
Aner Žuljević, doktor ekonomskih nauka i zastupnik u Domu naroda Federalnog parlamenta, kaže kako je osnovni izazov bh. ekonomije nekonkurentnost. BiH spada među najmanje konkurentne evropske zemlje, visoko oporezivanje plata i visoka cijena rada destimulativno djeluju na strane investitore, što posebno dolazi do izražaja u uslovima sveukupnog nepovoljnog političkog i ekonomskog ambijenta.
Prosječna plata neupotrebljiv pokazatelj
"Kod nas je neto plata mala između ostalog i zbog činjenice da je država preskupa i kao takva poreznom presijom uzrokuje nizak životni standard radnika u realnom sektoru. Najveći dio radnika u realnom sektoru prima minimalnu platu koja s aspekta troškova života ne može pokriti ni trećinu troškova potrošačke korpe. Visina prosječne plate kod nas je kontaminirana javnim sektorom te je kao indikator apsolutno neupotrebljiva u smislu ocjene stanja u realnom sektoru", kaže Žuljević.
Bosna i Hercegovina je, prema iznosu doprinosa koji se plaćaju na bruto platu i koji iznose gotovo 67 posto na mjesečnom nivou, jedan od rekordera u svijetu kada je riječ o ovim zakonskim rješenjima. To itekako utječe na cjelokupnu ekonomiju naše države, nastavlja Žuljević, prvenstveno na visoku nezaposlenost i sivu ekonomiju. Izuzetno je važno da država utječe na smanjenje doprinosa na plate, kako bi se pomoglo rastu sveukupne ekonomije.
Potrebne poreske reforme
"Upoređivati naše minimalne plate i one u razvijenim zemljama Evropske unije je besmisleno, jer se tamo za nekoliko dana zaradi naša minimalna plata. Ono sto dodatno otežava situaciju životnog standarda u BiH je činjenica da su cijene kod nas gotovo identične cijenama u EU. Zbog toga je prevažno da država promjenama u poreznom pristupu dohotku napravi iskorak koji bi značio mnogo za privredu, ali i za građane, jer bi se rasterećenjem poslovanja kroz smanjenje cijene rada postigle najmanje tri dobre stvari. Prvo bi se omogućilo povećanje plata pa povećanje zaposlenosti, a sve to dovelo bi do povećanja potrošnje i samim tim ekonomskog rasta i kreiranja potrebe za otvaranje novih radnih mjesta", kaže on.
Kako bi se osiguralo da poresko rasterećenje bude preusmjereno na rast minimalne plate, Žuljević kaže kako Vlada isto mora garantovati usvajanjem zakona o minimalnoj plati. Poreska reforma je veoma značajan instrument koji stoji na raspolaganju vlasti pri vođenju i razvojne i socijalne politike, a koji zbog stalnog rasta javne potrošnje nije nikada adekvatno korišten.
