“Dervišu Fazlić sam upoznao u Medicinskoj školi u Bihaću i pamtim je prvo po imenu, jer je njeno ime tradicionalno i nesvakidašnje i uvijek sam djecu s takvim imenima brže pamtio. S druge strane, pamtim je kao veoma staloženu, povučenu i kulturnu djevojku. Bila je odličan učenik, pa je pamtim i po tome. Njen osmjeh je bio iznimno drag, a njena komunikacija sa drugima je bila za poželjeti. Imala je neku posebnu čehru koja je plijenila.
Mirno, staloženo i sa mnogo sabura je prihvatila svoju bolest i nosila se s njom do posljednjeg dana.
Danas ćemo joj klanjati dženazu i s velikom tugom i boli koju osjećamo ćemo se rastati privremeno od ovog divnog Božijeg stvorenja.
Svojim ponašanjem, vedrim duhom, nenametljivim stilom života nas je privukla sebi, a Gospodara molim da se ponovo sretnemo na ljepšem mjestu, u boljem društvu i ambijentu i da Uzvišeni oprosti njoj, smiluje joj se i nagradi je za veliki sabur kojeg je uložila proteklih godina u postelji, te da njenim roditeljima, bratu i porodici podari puno snage i sabura da podnesu ovo veliko iskušenje.
Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un
Svi smo mi Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.”- napisao je profesor Nazif Horozović.
