Neosnovano je očekivati da drugi budu kopije nas samih sa istim emocijama i mislima. Nerealna očekivanja uniformnosti rezultiraju u posmatranju raznolikosti kao baze za konflikte i prelaženje preko raznolikosti kao sredstva obogaćivanja naših života.
U tako postavljenom, negativnom okruženju, biti „različit“, znači biti „štetan“ što je ozbiljna prepreka efektivnoj komunikaciji.
Kur’an postavlja zlatno pravilo u komunikaciji sa ljudima različitih pozadina, posmatrajući raličitost kao izvor koristi, prije nego konflikta: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Hudžurat, 49)
Iz komunikološke perspektive posmatrano, da bi se ljudi istinski upoznali moraju jedan drugome prići s pozitivnim stavom, bez predrasuda. Moraju se oduprijeti generaliziranju i ishitrenim osudama zasnovanim na negativnim predstavama o njima.
Ovo se naziva stereotipiziranje. Na primjer, pretpostavljanje da su svi Španci toreadori ili Italijani operni pjevači. Kada ovo radimo, ne samo da smo nepravedni prema drugima, već smo nepravedni i prema sebi jer blokiramo dragocjeno znanje o drugima kroz formiranje pretpostavki koje uzimamo za nepobitne istine, odbijajući da gledamo mimo njih i na osnovu njih donosimo odluke.
Ovo je proces kroz koji je prošla osoba koja smatra da su svi muslimani teroristi ili da su svi Zapadnjaci nevjernici. Nijedna od ove dvije pretpostavke nije tačna.
Kada je izbio skandal sa danskim karikaturama o Poslaniku s.a.v.s., u 2006 godini, pitao sam se šta bi Poslanik s.a.v.s., uradio? Zasnovan na njegovim plementim principima komunikcije, rješavanja konflikata i gornjem kur’anskom ajetu, pokrenuo sam projekat nazvat „Ne mrzite, obrazujte!“
Izazovi u komunikaciji
Jeste li se ikada pitali šta je to oko čega se ljudi bore? Općenito, sukobi nastaju kao rezultat razlika u dobi, spolu, vjeri, obrazovanju, kulturi kao i razlikama u statusu i polaganju prava na određeni teritorij.
Poslanik s.a.v.s., se suočavao sa veoma izazovnim komunikacijskim situacijama koje su obilovale sa svim ovim faktorima sukoba. Suočavao se sa izuzetno raznolikim auditorijem koji je najčešće imao negativan stav prema njemu tako da se morao boriti protiv neprijateljstva i sumnje ostajući pozitivan i otvoren prema njima.
Nadalje, nije mogao da bira vrijeme, već je bio uvučen u brojne konfrontirajuće situacije i čak prisiljen da napusti svoj zavičaj i nastani se na drugoj teritoriji osnivajući zajednicu sa minimalnim resursima.
Međutim, uprkos svim razlikama, uspio je da promijeni duboko ukorijenjena ubjeđenja i da izvuče najbolje iz ljudi koji su prije njega bili toliko konfliktni da je rat bio njihova svakodnevnica. Kako mi danas možemo da se okoristimo njegovim uspjehom?
Osuda na osnovu prvih utisaka
Njegova strategija je bila da spriječi sukob prije nego što se desi a ne čekati da se desi pa se tek onda boriti se sa „vatrenom stihijom.“
Kako bi osigurao da se ovo provodi u djelo, uporno i kontinuirano je podučavao o značaju jednakosti, tolerancije i savladavanja srdžbe, na taj način stavljajući akcenat na jednakost i slobodu radije nego na privrženost statusu i teritoriji.
Upozoravao je na destruktivne efekte negativnih emocija i promovirao smirenu racionalnost. Ustanovio je islamski koncept slobode govora kroz ohrabrivanje ashaba da javno govore ukoliko primjete da je neko donio ishitrenu odluku ili reagovao zasnovano na emocijama. Niko nije bio imun od kritike i savjeta, pa čak ni on sam.
Hvalio je mudar savjet upućen čovjeku u teškoj situaciji kao veliku vrlinu, bez obzira na status i položaj onoga koji daje savjet. U isto vrijeme, žestoko je osudio svako javno prozivanje i ismijavanje kao ozbiljan grijeh.
Kada bi se našao u konfliktnoj situaciji, ostajao bi miran primjenjući gore navedene principe, čak i kada je bio lično napadan u javnosti.
Jednog dana u džamiju je došao jedan Jevrej koji je tražio od Poslanika s.a.v.s., da mu vrati određenu sumu novca koju mu je dugovao. To je učinio na izuzetno grub i bahat način da je Omer istog trena reagovao i izvukao svoju sablju iz korica tražeći dozvolu od Poslanika s.a.v.s., da ga posiječe. Poslanik s.a.v.s., je umirio Omera govoreći mu: „I ja i on zaslužujemo bolji tretman. Podučite ga kako da traži svoj novac na ljepši način a mene posavjetujete da mu ga vratim što skorije.“ (Ibn Hiban)
Rješavajući konflikt nikad se nije predavao negativnim emocijama niti je generalizirao i donosio stavove na osnovu samo jednog incidenta. Umjesto toga, on se fokusirao na lekcije naučene iz tog sukoba i nove mogućnosti koje su se ukazivale. A kako često mi dozvolimo da samo jedna negativnost zagadi naše misli o drugima zauvijek?
Sindrom „Ljudi me ne razumiju“
Moderna psihologija nam govori da osoba koja pokušava da se prilagodi novom okruženju pati od jakih duševnih poremećaja kao što su depresija, usamljenost, nedostatak sna i apetita i nemogućnosti da se poveže sa drugima.
Problem se produbljuje ukoliko domicilni stanovnici tog okruženja pridošlicu posmatraju kao „uljeza na njihov teritorij.“
U savremenom svijetu intergracija imigranata na Zapadu je jedan od najvećih problema. Možda problem može da se prevaziđe ukoliko se on posmatra kao komunikacijski nesporazum koji može poslužiti kao izvrsna prilika da se sazna nešto novo o drugom i drugačijem a ne kao prijetnja.
Imigranti nisu nasilno okupirali nečiju zemlju već samo prihvatili ponudu da zasnuju novi život u novoj zemlji. U ovakvoj situaciji i gost i domaćin su dužni da se potrude u fasilitiranju zdrave interakcije koja će promovirati obostrano učenje i upoznavanje.
Poslanik s.a.v.s., se suočio sa sličnom situacijom nakon što je napustio svoj rodni grad i prešao u Medinu. Nakon što je stigao tamo, neki od njegovih drugova su bili toliko nostalgični za svojom Mekom da su fizički oboljeli.
Društveno jedinstvo je bilo u opasnosti te je Poslanik s.a.v.s., vještom intervencijom pretvorio čežnju za rodnim gradom u produktivnu silu kroz niz socijalnih uredbi kako bi očvrsnuo veze između domaćeg stanovništva i pridošlica. I baš nama danas su ta pravila i lekcije Poslanika s.a.v.s., najpotrebniji.
Prevazilaženje barijera društvenog statusa i položaja
Novac, vlast, imetak i drugi fizički ukrasi su postali kuga modernog materijalističkog svijeta. Zbog njih svi nemiri nastaju.
Kada poredimo sebe sa blještavim slikama sa bilborda i nismo u mogućnosti da ostvarimo te pretjerano zahtijevne „statusne simbole“, počinjemo svjesno da zavidimo onima koji to imaju i mrzimo sebe zato što smo promašaj u životu. Takve psihološki nestabilne osobe nisu dobri sugovornici u zdravoj komunikaciji.
Islam naglašava jednakost i uči nas da se razlikujemo samo u dobroti srca koja je vidljiva jedino Uzvišenom Allahu. Shodno tome, mi nemamo načina niti prava da nekoga osuđujemo. Moramo da se odnosimo prema svima u svjetlu pravde i jednakosti u svim situacijama.
Ovo zlatno pravilo se najbolje vidi u ponašanju voljenog Poslanika s.a.v.s., koji nas uči da je i osmijeh sadaka i dobro djelo, čak i prema strancima i da se uvijek odnosimo sa svima na lijep i dostojanstven način.
Kada je bio u društvu, sjedio je gdje bi bilo mjesta, nije dozvoljavao da ga nazivaju imenima kojima su drugi nazivali svoje vladare i kraljeve i nije volio da ljudi ustaju zbog njega. Uvijek je dozvoljavao direktan kontakt i sa prijateljima i neprijateljima. Iz počasti prema gostu lično je ustupao mjesto i nikada se nije povlačio iz razgovora prvi, čak i kada bi razgovor postao oštriji.
Jednom prilikom je neki beduin tražeći nešto od Poslanika s.a.v.s., uhvatio ga za ogrtač te se okovratnik urezao u Poslanikov s.a.v.s., vrat. Nije reagovao oštro več je blago zatražio od beduina da pusti.
Poštovao je i najmlađe i najsiromašnije i bio sa njima kao sa svojim najdražima: „Doneseno je Allahovom poslaniku s.a.v.s., nešto za piće, te je pio. S njegove desne strane je bio dječak, a s lijeve strane su bili stariji ljudi. Rekao je dječaku: „Dozvoljavaš li mi da njima dam?” Dječak je rekao: „Ne , tako mi Allaha. Nikome neću prepustiti svoj dio od tebe”, pa ga je (piće) Allahov poslanik s.a.v.s., stavio u njegovu ruku.” (Buharija)
Ova situacija je djelomično problematična, ko je trebao dobiti vodu nakon Poslanika s.a.v.s., kao statusni simbol? Poslanik s.a.v.s., je riješio ovaj problem kroz princip jednakosti bez obzira na status.
U naše vrijeme svjedoci smo grubosti i nedostatka svijesti u društvenim odnosima, posebno prema strancima. Ljudi najčešće rade ono što je najbolje za njih, ne obazirući se na ono što je ispravno. Svaka dobra komunikacija počiva na istinskom poštovanju drugog kroz ljubazno i pravedno tretiranje.
Ukoliko istinski težimo upoznavanju drugih i drugačijih, moramo se obrazovati, dopusti da to znanje doživimo i živimo te prestati da mrzimo.
