U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. Tema sedmice je izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Analiziramo kako se ponaša vladajuća koalicija, ali i oni koji su uspostavili nakaradan sistem u svim porama društva.
Mnogi će tek decenijama poslije shvatiti svu pogubnost onoga što je radila SDA sa svim svojim satelitima. Njihova namjera da vladaju svojim etničkim feudom uz patetični patriotizam i instalaciju najgorih u institucije državnog sistema, koštat će Bosnu i Hercegovinu još dugo, dugo. Dakako, nisu oni jedini odgovorni, tu su prvenstveno destruktivne politike Beograda i Zagreba i njihove ekspoziture u našoj zemlji, inertna Evropa i čitav drugi niz faktora koji nisu išli u prilog brzom razvoju Bosne i Hercegovine. Na kraju krajeva, sam Dejton generiše ovakav sistem vlasti i daje prednost etnonacionalistima. Tema koja već mjesecima zaokuplja javnost jest izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ta sapunica se konačno završila početkom sedmice u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta. Vukojin izbor nam govori da se uhodani sistem vladavine u ovoj državi savršeno održava i da je imun na bilo kakve pozitivne promjene. Dragan Čović i njegov HDZ je dobio što je tražio – svog političkog čovjeka u Ustavnom sudu, Trojka – iako misli da je dobila nešto – nije dobila ništa, Nikšić je privremeno nadjačao Bećirovića i njegov kalkulantski habitus, a SDA je dobila pravo da kaže da su svi loši kao i oni sami.
Vukojin izbor nije promijenio ništa i to je, zapravo, najveći problem njegovog izbora. On je HDZ-ovo čovjek, bez imalo sudske prakse, ali politički podoban, što je nažalost presudno kada se u javne institucije bira kafe kuharica ili sudija Ustavnog suda. Princip je isti, sve ostalo su nijanse. Trojka naivno vjeruje HDZ-u, prepuštajući im bitne pozicije od Autocesta do Fonda za zaštitu okoliša, sve zarad vjere da će im Čović držati leđa jer on po izbornim pravilima koje je nametnuo Christian Schmidt drži ključeve svake buduće vlasti. Nerezonsko i naivno popuštanje će doći na naplatu već na narednim izborima, i ta vrsta greške se skupo plaća, a Čovića će biti briga ko će biti u ''bošnjačkoj reprezentaciji''. Čoviću je bitno da su samo njegove ovce na broju. A krajnji rezultat je sve slabija i slabija država. Da ne govorimo o pasivnom i potpuno neadekvanom odgovoru na secesionističku politiku Milorada Dodika. Tek ta tema zabrinjava. Da rezimiramo, izbor Marina Vukoje neće donijeti ništa, praksa i principi vladavine u ovoj zemlji su isti, čak i kada na vlasti nije SDA. Oni koji se kunu u državu, ne znaju kako da ojačaju njene institucije, jer su zarobljeni i vlastite sitnošićardžijske poslove i talove. Međunarodnoj zajednici je važno da ovdje ne izbije neki veliki sukob i da zadrže premoć vlastitih interesa na ovom području. A Vukoja je samo jedan u nizu onih koji ne bi trebali biti u fotelji u kojoj sjedi.
