U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.
Dramatični trenuci uoči smrti generala Nanića: Njegov brat u CD-u iznio ko je ubio Izeta!
Jedna Facebook objava a potom i intervju Nijaza Nanića u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifejzovića izazvalo je pravi potres emocija i upitnika o smrti rahmetli Izeta Nanića. Stranica pisanog teksta iz generalovog dnevnika na kojoj je napisano: "Da li je moje vrijeme prošlo? Možda sam nepotreban? Šta znači rečenica 'Ja ću srediti Nanića'?", otvorila je mnoga pitanja i kontroverze o ubistvu legendarnog komandanta.
Ne ulazeći u motive Nijaza Nanića zašto je ovo objavio nakon 27 godina, izgleda da je rečenica njegovog rahmetli brata da je ''i poslije rata, rat'', postala itekako aktuelna i živa. Nanićeva porodica a i narod teško da će saznati potpunu istinu i detalje o smrt čovjeka koji je svojim herojstvom, vještinom i viteštvom nadrastao rodni kraj i zemlju za koju je dao život.
Nakon objave i intervjua mnogi nagađaju, špekuliraju i upiru prstom od današnjeg bošnjačkog političkog vođstva pa do ratnog vrha 5. Korpusa Armije RBiH. I trajat će to neko vrijeme i opet će taj najveći teret ostati na plećima porodice... Ono što treba izvući kao pouku i poruku iz ovog čitavog slučaja i 27 godina nakon rata – da li su se rahmetli Izet Nanić i drugi borci Armije RBiH borili za ovakvu državu? Za državu u kojoj su javni resursi isključivo za porodice političara na vlasti, za državu u kojoj se za najveće lopuže i kriminalce kaže – da su se dobro snašli, za državu u kojoj je Krajina kusur i zapadna obala nekakvog fildžanistana... Za državu u kojoj nemaju svi ista prava, u kojoj je normalo krasti na izborima i biti izabran bez ikakvih sankcija. Za državu u kojoj pravosnažno osuđeni ratni zločinci mogu biti načelnici općina... 5. Korpus Armije BiH, njegova vjerovatno najbolja brigada – 505. Bužimska viteška brigada, koju je NATO proglasio najboljom i najpokretnijom brigadom 1995. godine, i njen legendarni komandant, narodni heroj Izet Nanić, nisu se borili za takvu državu.
Tajna generalove smrti vjerovatno će ostati tajna, ali ono što je ostalo kao trajno naslijeđe jesu viteštvo naše Armije i komandanta Nanića koji je Krajišnicima, Bosancima i Hercegovcima, simbol hrabrosti i odanosti vlastitoj zemlji i narodu. Davno je rečeno da su Bosnu i Hercegovinu branili najbolji a da je danas vode najgori od nas.
Političari koji su od ove zemlje napravili cirkus, plodno tlo za nepotizam i krađu nisu zaslužili heroje. A naročito ne onog najvećeg iz proteklog rata – generala Izeta Nanića. Njegova veličina će ostati trajna kategorija za razliku od ovih današnjih skorojevića i ništarija.