Allahov Poslanik, s. a. v. s., je kazao:
„I kad kuhaš hranu (čorbu i sl.), dodaj još vode u nju pa pogledaj u kakvom stanju su tvoje komšije te im odnesi nešto od toga…“ (Ibn Madže)
Ovaj kratki dio poučnog i savjetodavnog hadisa Allahova Poslanika, s. a. v. s., nas upućuje na važnost brige spram komšija, a posebno onih koji su siromašni i u stanju socijalne potrebe.
Također je Allahov Poslanik, s. a. v. s., kazao:
„Toliko me je Džibril savjetovao u vezi s komšijama da sam pomislio da će komšije početi nasljeđivati jedni druge!“ (Muttefekun alejh)
Međutim, prethodni hadis govori o važnosti obezbjeđivanja hrane i drugih osnovnih životnih potrepština svima u našem društvu. Vjernici moraju biti aktivni u tome i učestvovati onoliko koliko god mogu. Na taj način će se cijelo društvo poboljšati.
Radost je takva da što se više dijeli – to je više dobijamo. Radost upravo dolazi sa činom davanja.
Naš narod je divno rekao: „Ono što baciš niz vodu, naći ćeš uz vodu!“ I zaista život je kao dvostruki bumerang. Uvijek nam se vrati ono što dajemo. I na ovom i budućem svijetu.
Jedna od najkorisnijih djela jesu svakako hranjenje gladnih, pojenje žednih, pomaganje unesrećenih, liječenje bolesnih…
Dakle, svako korisno i plemenito djelo će nam se vratiti. Višestruko! Na oba svijeta! Dajući i pomažući drugima – dajemo i pomažemo sami sebe!
Pomažući druge, mi ustvari pomažemo samima sebi i to na više načina. Jedan od njih jeste da povećavamo kapacitet našeg srca i naše duhovne strane, povezujemo se s drugim ljudima i povećavamo naše dobre osobine.
Srce puno milosti spram drugih vole svi. U tome se ogleda čistoća duše koja je na pomoći drugima. Dakle, služenje drugim je jedan od najboljih načina za poboljšavanje i samih sebe ali i stanja društva u kojem živimo i radimo.
Kada suosjećamo s drugima mi ustvari mijenjamo njihov svijet nabolje!
Svi veliki ljudi u historiji svijeta su bili oni koji su više davali, a ne oni koji su uzimali. Zbog toga se kaže da je sreća u dijeljenju i davanju, a ne u primanju. Nažalost, danas se kao uspjeh (po)smatra sposobnost što većeg sakupljanja, umnožavanja i čuvanja materijalnih stvari. Ljudi su u nekoj bjesomučnoj utrci da oni koji imaju najviše novaca, slave i utjecaja – pobjeđuju u životnoj utrci. To je takva zabluda.
Allahov poslanik, s. a. v. s., nas upozorava na ovo pa kaže:
„Kada bi čovjeku bila data dolina puna zlata – on bi poželio još jednu! Neće ljudska usta napuniti ništa osim zemlja!“ (Buharija i Muslim)
Vidimo da je u čovjekovoj prirodi da želi sve više i više. Protiv takve pohlepe se treba boriti i razvijati pozitivna i korisna svojstva i osobine.
Štaviše, čovjekov život se ogleda u koristi koju od njega imaju drugi ljudi. Najbolji su oni koji najviše koriste drugima. Iako imamo različite sudbine i kušnje, možemo jedni drugima pomagati.
Allahov Poslanik, s. a. v. s., kaže:
„Neće se umanjiti imetak od dijeljenja sadake!“ (Muslim)
Poslanik, s. a. v. s., nas poziva da što više dijelimo i pomažemo. Da tražimo sreću i ovog i budućeg svijeta u tome. I zaista, pogledajmo da oni koji najviše daju i dijele ostaju finansijski izuzetno uspješni i samo nastavljaju nizati uspjehe u finansijskom pogledu!
Jedan od smislova našeg postojanja na ovome svijetu jeste da činimo dobro i da služimo onima koji su u bilo kojem vidu potrebe. Na taj način pomažemo da svijet postaje bolje mjesto.
Poslanik, s. a. v. s., nas uči: „Ruka koja daje je bolja od one koja prima! I počni sa onima koji su ti najbliži. Ko bude tražio čednost, Uzvišeni Allah će mu je dati, ko bude tražio bogatstvo, Allah će mu ga dati.“ (Muttefekun alejhi)
Brojni hadisi nas stimulišu da u udjeljivanju drugima tražimo sreću i zadovoljstvo. Ovo ne znači da treba ponižavati one koji primaju pomoć, u smislu da su oni manje vrijedni sami po sebi ili sl. Naprotiv, ovo znači da je trud koja je osoba uložila da stekne imetak, a nakon toga da savlada svoje prohtjeve i dadne ga drugima – kojima je potrebniji, ustvari savladala sebe i to je ono što joj daje prednost u konkretnoj situaciji. Daleko je lakše primiti nego dati.
Naučno je dokazano da postoji povezanost između sreće i pomaganja drugima. Pomažući ljudima, mi jačamo naše pozitivne veze s njima i uljepšavamo sliku sebe kod njih i njih kod sebe. Općenito poboljšavamo doživljaj svijeta.
Allahov Poslanik, s. a. v. s., je kazao:
„Zaista je ovaj imetak lijep i sladak; ko ga stječe velikodušno i darežljive ruke, bit će mu berićetan, a ko ga uzme radi ličnog uzdizanja, neće mu biti berićetan, i bit će kao onaj koji jede, a ne zasićuje se.“ (Buharija)
Njemačka poslovica kaže: „Činimo već dosta zla samim tim što ne činimo ništa dobrog!“
