General Armije Bosne i Hercegovine Sakib Mahmuljin pred Sudom BiH je osuđen na 10 godina zatvora jer nije spriječio ratne zločine koje su počinili pripadnici odreda „El Mudžahidin“ 1995. godine na području Vozuće i Zavidovića. Iako nepravosnažna, presuda je izazvala brojne reakcije.
Presuda je izazvala brojne reakcije. Iako nisu zadovoljni visinom izrečene kazne, preživjele žrtve, udruženja i dužnosnici iz Republike Srpske (RS) smatraju da je i ova presuda Mahmuljinu potvrda „strašnog zločina“ na području Zavidovića i Vozuće. „Malo bi bilo i da je 30 godina, a ovo je zaista ponižavajuće za porodice koje su izgubile svoje najdraže“, tvrdi predsjednik Zavičajnog udruženja „Zavidovićani“ Zoran Blagojević. „Kazna je trebala biti doživotna, ako već ne postoji smrtna. To pokazuje da Sud BiH ima dvostruka mjerila. Za mnogo manje zločine Srbi su osuđivani po 15, 20 i više godina“, rekla je Božica Railić iz Udruženja žena žrtava rata.
Mahmuljinovi suborci iz boračkih organizacija u Federaciji BiH smatraju da je presuda „izjednačavanje branitelja i agresora“. Na protestima u Zenici kazali su i da je kazna od 10 godina zatvora za komandnu odgovornost „neprimjerena u odnosu na presude zločincima za dokazane genocide“.
„Izjednačavanjem krivice se dezavuraju zločini u Srebrenici, etničko čišćenje u Vozući i Istočnoj Bosni, ubijanje djece u Sarajevu i Prijedoru i širom BiH. Pravda nije zadovoljena u mnogim slučajevima, posebno kada je riječ o prvostepenoj presudi Mahmuljinu. Nadamo se da će na kraju pravda biti zadovoljena i da žrtva ne može biti zločinac“, kazao je pukovnik Haris Ćatić, jedan od ratnih komandanata zavidovićkih brigada.
U RS-u su posebno ogorčeni na reakciju ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković koja je na svom Facebook profilu izrazila podršku osuđeniku za ratne zločine. „Ovo nije presuda Sakibu, ovo je presuda svima koji su branili svoju zemlju od najezde zločinaca! Ne sude one koji su odgovorni za zločine, koji veličaju zločince, koji uskraćuju pravo na istinu, a samim tim i pomirenje, koji opstruiraju svaki progres ove zemlje, koji siju mržnju“, napisala je ministrica Turković.
Pored ostalih, na to je reagirao i direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica RS-a Milorad Kojić kazavši da je podrška Turkovićeve Mahmuljinu „veliki šamar suživotu“.
Crno-bijeli odnos prema žrtvama
Politologinja Tanja Topić kaže za Deutsche Welle da je podrška Mahmuljinu “potvrda jednostranog crno-bijelog odnosa prema žrtvama i zločincima u BiH, lišena kritičkog i konstruktivnog suočavanja sa zločinima na vlastitoj strani“. To doprinosi jačanju međuetničkih netrpeljivosti u BiH, smatra ona.
„Sama matrica po kojoj se ne mogu izjednačavati ‘žrtve i krvnici’, te da oni koji su se branili nisu u stanju počiniti zločine, jednako je opasna kao i odlikovanje zločinaca i davanje imena studentskih domova po njima”, dodaje Topić za DW. Ona smatra da je opasno pojednostavljivanje političara na svim stranama u BiH u odnosu prema presudama za ratne zločine. “Bisera Turković ovu presudu spominje u kontekstu svih koji su branili svoju zemlju i Sakibom proglašava sve građane, neki od srpskih političara genocid u Srebrenici relativiziraju i opravdavaju ga ‘preventivnim’ djelovanjem ‘kako bi se spiječio neki novi Jasenovac’, i tako unedogled“, kaže Tanja Topić.
Sudovi dobri samo kada oslobađaju „naše”, a osuđuju „njihove”
Ona upozorava da se takvim komentarima iskazuje i nepoštivanje suda. „Pojedini u BiH poštuju nezavisnost i profesionalizam sudova samo kada presude ‘njihovim’ zločincima, a oslobodi ‘naše’. Dužnosnicima bi sudske presude trebale poslužiti za konstruktivan i kritički pristup u suočavanju s prošlošću, otvaranju bolnih tema, a ne za ispisivanje oda i iskazivanje poštovanja prema osuđenim ratnim zločincima, pa makar i nepravomoćno“, zaključuje sagovornica DW-a.
General Armije BiH Sakib Mahmuljin je osuđen na 10 godina zatvora, jer kao komandant Trećeg korpusa Armije BiH, u čijem je sastavu djelovao i odred „El mudžahidin“, sačinjen i od stranih ratnika „mudžahedina“, nije ništa poduzeo da spriječi zločin nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.
Pripadnici ovog Odreda su u septembru 1995. godine ubili 52 ratna zarobljenika, pripadnike bivše Vojske Republike Srpske (VRS). Zločini su počinjeni tokom vojne operacije Armije BiH koja je u septembru 1995. godine ovladala Vozućom, inače jakim uporištem VRS-a i dijelovima planine Ozren.
