Prema njegovim riječima, nikada, pa ni tokom rata, ne pamti ovakvo vrijeme, zbog čega je ovaj ramazan, s razlogom, mnogo drugačiji od prethodnih.
Postim od svoje 15. godine, da ne bih pretjerao, iako sam počeo postiti i ranije. Međutim, brojim da je to zvanično od tada. Nikada nisam imao nikakve smetnje – govori nam Tufekčić.
Ponosan je na sebe jer je otac četvero djece, a ima petero unučadi i jedno praunuče.
Drago mi je što svi oni poštuju vjeru, prakticiraju ramazan i što sam, zapravo, uspio to prenijeti i na njih. Naši zajednički iftari su nešto posebno u mome srcu i životu – priča nam Tufekčić.
Iako je u godinama, zdravlje ga služi što mu olakšava dane postoje koji njemu, otvoren je, uopće nisu problem.
Isposti se, iz srca, duše i sa ćeifom. Uopće mi nije teško. Zdravlje, također, doprinosi tome – govori Tufekčić.
Prokomentirao je i otvorenje džamija za vjernike, a nakon dva mjeseca zbog pandemije koronavirusa.
Plakao sam što ne mogu ići u džamiju. Živim odmah do džamije, maltene gledam u nju s prozora. Bilo je teško. Tako mi je blizu, a tako daleko. Rođen sam danas. Plačući sam otišao na podne-namaz – priča nam hadžija Tufekčić, piše Avaz.
Na upit hoćemo li izaći iz ove situacije pametniji, hadžija Tufekčić nije optimista. Međutim, istrajan je da će postiti i posjećivati Božiju kuću sve dok živi i dok ga služi zdravlje.
Komentirajući ramazan koji je ove godine došao u vrhuncu pandemije, govori da je postio u ratu kada su padale granate.
Bio sam u vojsci, nije me tada tjeralo u kuću nego da idem na liniju. Danas je došlo vrijeme da smo zatvoreni, pa to čovjeka ubija psihički. Međutim, Allah je dao iskušenje, pa i na ovaj način – smatra on.
