Radi se o iznosu novca koji bi bio dovoljan za izgradnju, primjera radi, 20 fabrika poput one koju je kompanija “Violeta“ prošle godine otvorila u Grudama.
Prema evidencijama Porezne uprave FBiH, u 2024. godini, priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili su ukupan promet u iznosu 1.622.623.024 KM, navodi se u informaciji koju su za “Avaz” pripremili u PU FBiH. Ukupan fond isplaćenih dobitaka za učesnike igara na sreću klađenjem tokom 2024. godine iznosio je 1.404.616.909 KM.
Patološko kockanje
Najviše su se kladili stanovnici HNK (311 miliona), Tuzlanskog (289 miliona) i Kantona Sarajevo (264 miliona), dok su najmanje novca u kladionicama ostavili građani najmalobrojnijih – Posavskog (26 miliona) i BPK Goražde (14 miliona KM).
Legalne ili ne, kocke je uvijek bilo i bit će, ali u BiH je problem što su igre na sreću više politički, a ne javno zdravstveni problem, kaže dr. Tarik Hodžić, specijalist psihijatar u Zavodu za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.
Više mladih
– Bilo je inicijativa da se kladionice udalje od škola, ali njih je na sve strane. Zakon kaže da ne mogu ući maloljetnici, a ulaze. Poremećaj patološkog kockanja odavno je priznat u međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Kao i sve druge ovisnosti, mozak pogađa na sličan način. Sve je više mladih, koji u to zagaze na nivou neke štetne upotrebe, a kad se izgubi kontrola, onda to postaje prava ovisnost koja podrazumijeva disfunkcionalnost kući, na poslu, u društvu. Dižu se mikro-krediti, nenamjenski krediti, pa se zovu kamatari, a da ne govorimo o rodbini i poznanicima koji se prvi “opeljuše”. Kockanje je pošast koja dovodi do zaduživanja, gubitka posla, razaranja porodice… – kaže dr. Hodžić.
Nema bogaćenja
Upozorava da se na kladionici niko nije obogatio, da je moguće ostvariti dobitak, ali krajnji ishod unaprijed je poznat. Ova vrsta ovisnosti prisutnija je u siromašnijim zemljama, uglavnom kod ljudi koji uzrok svojih problema vide u nedostatku novca.
– To je ozbiljan problem – javno zdravstveni, socijalni, ekonomski… Ako je promet kladionica 1,6 milijardi, zamislite da se zakonom obavežu da izdvoje 1 ili 10 posto za zdravstvo, školstvo, za liječenje ovisnosti. Tako rade modernije države – ističe dr. Hodžić.
