Do 2030. godine u Evropskoj uniji će biti potrebno dodatnih 11 miliona zdravstvenih i radnika za dugotrajnu njegu kako bi se zadovoljili zahtjevi koje sa sobom nosi starenje stanovništva, pokazuje izvještaj koji je objavio Zajednički istraživački centar Evropske komisije.
Radna snaga
Veliki dio potreba za takvom radnom snagom sada osiguravaju domaći sistemi obrazovanja i osposobljavanja, ali sve veću ulogu imaju migracija i mobilnost radne snage unutar EU. Godine 2018. skoro dva miliona zdravstvenih i radnika za dugotrajnu njegu nisu rođeni u zemlji u kojoj rade.
- Evropa je kontinent koji stari i mora se pripremiti za sve veću potražnju za radnom snagom u dugotrajnoj njezi. Naš zajednički izazov bit će osigurati pristupačnu, kvalitetnu dugotrajnu njegu i odgovarajuću radnu snagu - izjavila je potpredsjednica Komisije za demokratiju i demografiju Dubravka Šuica.
Iako je broj stranih radnika u dugotrajnoj njezi i zdravstvenoj zaštiti posljednjih godina rastao u EU i dosegao 13,2 posto ukupne radne snage u tom sektoru, taj je rast znatno manji nego u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Američkim Državama. Osim toga taj rast u EU-u nije podjednako raspoređen, dvije trećine njih radi u samo pet država članica Njemačkoj, Italiji, Švedskoj, Francuskoj i Španiji.
Ublažavanje pritiska
U izvještaju se identifikuje nekoliko izazova koji, ako se riješe, mogu pomoći u podsticanju mobilnosti i oslobađanju punog potencijala migracija iz trećih zemalja kako bi doprinjeli ublažavanju pritiska nedostatka radne snage u tim sektorima.
Autori preporučuju integrisanje sadašnjih kanala migracije radne snage s konkretnijim razmatranjima za zdravstvo i sisteme dugotrajne njege, što bi moglo podstaći migracije u oba smjera, donoseći koristi kako zemljama porijekla, tako i odredišta.
