U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.
Dva slučaja ubistva, jedan u Banja Luci, a drugi na Ilidži, u Sarajevu, možda najviše govore o tome kakve institucije imamo u Bosni i Hercegovini. Svima je jasno da ubice i njihovi nalogodavci nisu pronađeni zato što se u njihovu odbranu i zaštitu uključio sistem. Zataškavanje ova dva ubistva ne bilo moguće bez institucija koje su ''odradile'' svoj posao. I uzaludno je bilo suđenje (barem sudeći po prvostepenoj presudi) u slučaju Zijat Mutap i ostali, jer je optužnica pala kao kap na Sudu, nažalost. Javnost je ogorčena, svi naravno staju uz Muriza Memića i pružaju mu podršku da nastavi sa svojom borbom. To je izuzetno teško.
U Banja Luci isto tako traje mučenje oca Davida Dragičevića, Davora, koji ogorčeno traži pravdu. Za razliku od Muriza Memića, on jasno upire prstom u glavnog krivca i kaže da na putu pravdi stoji Milorad Dodik. Borba ova dva oca, koji ne traže ništa nego pravdu za svoje sinove, bolna je i dira svakog čestitog čovjeka. Dosta ljudi i napušta Bosnu i Hercegovinu zato što nema povjerenja u institucije, niti državu. Reforma pravosuđa se spominje već 25 godina, ali stranke i politički moćnici su ovladali njime i nemaju namjeru da ga prepuste bilo kome, jer bi to značio i njihov kraj. Očuvanje kontrole nad pravosuđem je borba za goli život, ili oni ili mi...
Nakon slučaja Dragičević i Memić, pojavio se još jedan sličan slučaj, i to u našem gradu. Na sreću, mladić Azur Terzić je preživio, ali pozadina nesreće u kojoj je ovaj mladi Cazinjanin stradao duboko podsjećaju na slučajeva zataškavanja i uključivanja sistema u zaštitu onih koji su počinili krivično djelo. Ovaj slučaj je otvorio brojna pitanja, ne samo sigurnosna, nego i ona da li diskoteke Advantage i Open Air Club uopšte imaju dozvolu za rad! Azurov otac također ''ganja'' pravdu, bori se i traži odgovore koji će dovesti do odgovornih za nesreću njegovog sina. ''Neodgovorno, zaneseni svojim osjećajem nedodirljivosti oni su stvorili uvjete da se mom sinu desi tragedija, da kamere ne rade, da nedovršen objekat pruži priliku da zločinci provedu svoj naum, skriveni u zapećcima, da ostave moje teško ozlijeđeno dijete u oknu nedovršenog lifta!'', naveo je Azurov otac Saud Terzić.
Tri mladića, dvojica ubijena, jedan teško ozlijeđen. Niko ne odgovara. Počinioci se ne znaju. Nalogodavci se ne znaju. Sve dok je tako, Bosna i Hercegovina nema šansu da bude država poželjna za život. Sve dok moćnici mogu da kupe i ''upregnu'' sistem kako bi zaštitili svaku svoju kriminalnu aktivnosti, ljudi će bježati iz ove zemlje. Nako što je država pala u slučaju Davida i Dženana, sada je ponovo na testu, na našem kantonu, u našem Cazinu, sa slučajem mladog Azura Terzića. Ako i ovaj slučaj ostane neriješen, onda zaista posljednji od nas treba da ugasi svjetlo. Jer država bez pravde i ne treba da postoji.
