Milorad Dodik je satjeran uz zid, a Draganu Čoviću prijete sankcije Sjedinjenih Američkih Država. To je njihova međunarodna pozicija. Njih dvojica, da bi to osujetili brže-bolje su organizovali sastanak na imanju vlasnika entiteta RS-a, Milorada Dodika, gdje su kao nešto dogovorili sa predstavnicima Trojke. Sve kako bi skinuli pritisak sa svojih leđa i nastavili da rade ono što najbolje znanju – razaraju državu Bosnu i Hercegovinu. Fora je u tome da je Visoki predstavnik zaprijetio da će nametnuti izmjene Izbornog zakona ako to ne uradi Parlament BiH, te su strategijom sokola i lešinara Dodik Čović fingirali nekakav dogovor, kojeg zapravo nema, samo da bi spriječili tehničke izmjene izbornog zakonodavstva, jer im to nikako ne odgovara. Privatno sijelo u Laktašima je kod javnosti još jednom izazvalo ogorčenje jer se o važnim državnim pitanjima odlučuje na seoskim imanjima a ne u institucijama Bosne i Hercegovine. Dino Konaković, koji je inače ranije stalo zbog toga s pravom kritikovao Bakira Izetbegovića, na tu vrstu kritike je odgovorio da bi sa Dodikom pregovarao i na drvetu...
Ipak, ova država ima institucije, a drveta se trebaju držati oni koji se igraju kauboja i Indijanaca, posebno što nakon sastanka nije bilo nikakvih službenih informacija za javnost, nego je svima ostavljeno da nagađaju, što je na kraju krajeva i bio cilj Dodika i Čovića. A realnost je brutalna – država nema još usvojen budžet, nema ga ni Federacija, čiji parlament praktično ne radi, ekonomske reforme su u potpunom zastoju i nema nikakvih pravih vidljivih rezultata. Dogovor iz Laktaša praktično nije dogovor nego spin kojim su koalicioni partneri dobili na vremenu, obećavši da će u februaru sve finalizirati i krenuti u izmjene Izbornog zakona BiH na način uvođenja tehničkih izmjena, ali i kroz način izbora članova Centralne izborne komisije. A sve kako Christian Schmidt više ne bi imao vremena da nametne Izborni zakon, jer bi bilo kasno za oktobarske izbore.
Nema sumnje da Dodik nema nikakvu podršku za svoje krajnje ambicije, te da pokušava manevrisati. On će i dalje dizati tenzije i stvarati ambijent da sačuva ogromno porodično bogatstvo i apsolutnu moć koju ima ne samo u RS-u, nego na prostoru čitave države Bosne i Hercegovine. Blokirat će i dalje izbor sudija Ustavnog suda, tražit će rusku podršku, a Bosnu i Hercegovinu će držati što dalje od NATO-a, dok će se igrati sa Visokim predstavnikom i Evropskom unijom. Dragan Čović isto tako igra svoju igru, ali ako mu Amerikanci zavrnu pipu, njegov manevar će biti ravan nuli, jer će to značiti da ga se mora odreći i službeni Zagreb. Ali šta je sa Trojkom? Trojka i nema svoju politiku, ne zna se suprotstaviti opasnim tendencijama onih koji razaraju Bosnu i Hercegovinu, a jedino što ih okupira su fotelje i zadovoljstvo da su im Čović i Dodik udijelili sadaku da budu dio vlasti. Ko fol dogovor iz Laktaša je još jedan potvrda njihove pasivnosti i nepoznavanja strategije sokola iz Mostara i lešinara iz Laktaša.