Dodik je u julu 2003. godine bio svjedok na suđenju Radoslavu Brđaninu, predsjedniku Kriznog štaba tzv. Autonomne regije Bosanska krajina, koji je zbog progona Bošnjaka iz Bosanske krajine pravosnažno osuđen na 32 godine zatvora. Tada se nije želio predstaviti kao svjedok ni odbrane ni tužilaštva. Ipak, stavovi koje je tada iznio veoma su indikativni s obzirom na to kakvu politiku danas vodi.
U svom svjedočenju Dodik je 2003. kazao da su najodgovorniji za sve što se dešavalo krajem 1991. i početkom 1992. bili politički rukovodioci SDS-a te lokalne vođe koji su bili moćni, a da je on bio daleko od struktura vlasti.
Podsjetimo, Dodik je bio član Skupštine Republike BiH i to kao član Saveza reformskih snaga Jugoslavije, tzv. reformisti. Potvrdio je da je do početka 1992. bio član državne skupštine, ali da je prisustvovao i sjednicama tada već formirane skupštine srpskog naroda. Ipak, Dodik je na suđenju Brđaninu kazao da se protivio stvaranju zajednice općina u Krajini, a tužioce je zanimao njegov stav o pristupanju Laktaša tom savezu s obzirom na to da je Dodik rođen te da je radio u Laktašima.
Istakao je da je bio protiv formiranja takve zajednice jer je smatrao da bi to u tom trenutku dodatno zakomplikovalo situaciju u BiH. Zbog toga je ustvrdio da je bio protiv bilo kakvog organiziranja političkih teritorijalnih organizacija.
A da je Dodik bio protiv regionalizacije 1991. godine potvrdio je i američki historičar te ekspert koji je više puta svjedočio u Hagu Robert Donia. U svojoj ekspertizi "Porijeklo Republike Srspke", napisanoj za predmete pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivpu Jugoslaviju, Donia je izdvojio protivljenje Milorada Dodika iz stranke reformista, ali i Igora Radojičića iz SDP-a (kasnije pristupio SNSD-u) formiranju zajednice općina Bosanske Krajine.
"Za Milorad Dodika bilo je nedopustivo formiranje bilo kakvih oblasti jer je to učinjeno bez saglasnosti republičke vlasti. Slično je reagovao i portparol SDP-a Igor Radojičić koji je kazao da je ovakvo djelovanje SDS-a 'povod za otvorene međunacionalne sukobe'".
Tužioci su tada Dodika pitali o određenim stavovima Momčila Krajišnika, koji je izjavljivao da je od suštinske važnosti da se srpski narod organizuje u jedan pravni i državni subjekt. Dodik je na to kazao da on tada (kraj 1991. i početak 1992.) nije shvatao da jedan narod treba imati ekskluzivna prava na nekoj teritoriji. Ipak, istakao je da je tadašnju politiku SDS-a shvatao, ne u smislu da žele posebnu državu, već određeni kolektivitet unutar BiH.
Ipak, to grupisanje općina u zajednicu je vodilo ka formiranju tzv. srpskih autonomnih oblasti, a kasnije ukrupnjavanju u veću teritorijalnu cjelinu, što je kulminiralo 9. januara 1992. godine, kada je proglašena republika srpskog naroda BiH.
Treba istaći da je Dodik u svjedočenju 2003. odgovornost prebacio na rukovodstvo SDS-a, ali i na neke lokalne moćnike iz političkih i sigurnosno-policijskih struktura, koji su od 1990. radili na formiranju paralelnih organa koje je SDS koristio za kasnije događaje. Također je kazao da je Krizni štab mogao spriječiti formiranje logora u Prijedoru i okolini.
Na taj način je indirektno priznao postojanje logora, a time i svega onoga što se dešavalo.
Ipak, danas, skoro 20 godina kasnije, Dodik priča sasvim drugu priču. Godine 2003. bio je opozicija željna vlasti pa mu vjerovatno nije bio problem iskreno pričati o zločinima i politici tadašnjeg SDS-a. Danas, kada je vlast, još srčanije brani tu politiku, a 9. januar slavi kao najveći praznik, bez obzira na to što je ranije priznao da se protivio procesu koji je vodio formiranju, kako je sam kazao, političkih teritorijalnih organizacija.
