Kočijaškim psovanjem u jednoj od banjolučkih kafana predsjendik Republike Srpske Milorad Dodik i definitivno je cementirao jedinstvo duha između njega i naroda. Narod voli prostakluke.
- Kada predsjednik psuje, još u kafani, među narodom, to ne može biti ništa drugo nego simpatično. Za takvog, običan svijet glasa sa obje ruke. Jer takav je običan svijet. Da je bilo koji drugi lider izrekao onu vrstu bogohulnih psovki, osim Milorada Dodika mogao bi računati sa padom popularnosti, ( što bi svakako bilo pozitivno) samo Dodiku kočijaško psovanje diže popularnost. Popularnost treba steći, ovako ili onako.
Milorad Dodik u političkom životu više ne može biti ništa drugo osim predsjednik. Istina, može biti premijer, ali opet je u suštini predsjednik. To je naime i sam Dodik kazao u jednom prošlodišnjem intervju, kada je rekao da će u svakom slučaju biti predsjednik. Čega? Nečeg! Sve drugo je poniženje. Dodika se ne može zamisliti kao zastupnika u Skupštini, ministra. Dodik bi prije ukinuo Republiku Srpsku nego bio zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. I to je dobro.
Dobro je i to što je Dodik kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Od toga je još samo bolje što će Dodik pobijediti u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, iako ima sasvim pristojnog takmaca, Mladena Ivanića.
Međutim, najbolje od svega je to što Dodikov ulazak u Predsjedništvo de facto znači odustajanje od referendumske politike. Pomalo začuđuje da opozicija u Republici Srpskoj ne uviđa taj momenat. Naprosto, ako Milorad Dodik postane član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje, ko će to Republiku Srpsku voditi u nove referendume? Da neće možda Željka Cvijanović? Uz dužno poštovanje prema gospođi Cvijanović, konstantiram da je mogućnost toga ravna mogućnosti da Sadik Ahmetović pobijedi u trci za predsjednika Republike Srpske. Dakle, Dodikov ulazak u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije ništa drugo nego tiho odustajanje od referendumske politike. Niko drugi u Republici Srpskoj nema snage da tu politiku nastavi, pa prema tome referendumi ostaju na goloj livadi.
Uostalom zar nije indikativno i to što Dodik u ovoj predizbornoj kampanji, za koju kažu da je davno počela uopće ne pominje pitanje referenduma. Gdje li su naprasno nestale sve te najave referenduma o nezavisnosti onog trenutka kada je Milorad Dodik obznanio da se kandidira za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine?
Zašto Savez za promjene, ukoliko se želi pokazati dosljednijim od Dodika u svojoj politici, i dalje ne insistira na tome da Dodik krene u realizaciju svojih referendumskih obećanja? Možda zato što Dodiku referendumi više nisu ni potrebni, pa nema priče o njima, niti Savez za promjene, može uvjeravati narod u Republici Srpskoj da Milorad Dodik sa referendumima blefira. Njima očito pripada ona vrsta tragedije u politici koja krasi sve one koji ne mogu da se dokopaju vlasti, Oni su naime upravu. Dodik nije upravu, on je vlast. Da Dodik nije kandidat za člana Predsjedništva, on bi, uvjeren sam, obećao da će se poslije izbora održati kakav takav referendum. Ovako za to nema potrebe jer referendum je voćka čudnovata. Obdan sazrije, obnoć uvene. Onako kako je Dodiku volja.
