Iako su se odlučili da svoj život nastave u rodnom selu, mještani ovog podneblja kažu da svojoj djeci ne bi preporučili da ostanu na selu.
Budemo zavejani po dva, tri dana. Kao roditelj, ja bih svoju djecu posavetovao da završe škole i da odu kao i svi – kaže jedan mještanin.
Samo na tridesetak kilometara od Crne Trave nalazi se Mjesna zajednica Kalna sa samo jednom porodicom sa djecom i dva staračka domaćinstva.
Baka Nada jedna je od malobrojnih stanovnika ovog mjesta, koja kaže da svoje najmilije nije vidjela skoro tri godine.
Bilo je ljudi, a sad je sve zapustjelo u šumu. Za bolji život su otišli, mi smo ostali. Ovdje nema gdje da se zaposle – kaže baka Nada.
Iako se teško kreće, starica je uvijek na nogama. Kako kaže, Hitna pomoć joj uvijek dođe, ali i mlada komšinica, jer ona dalje od svog domaćinstva ne može.
Sve mi je teško, pravo da ti kažem. Niti ima ljudi, niti ima prodavnica, niti može da se služimo. Naša djeca rade u Beograd. Ne dolaze, rade sve u prvoj smjeni, nemaju vrijeme, prijevoz je loš. Nisu bili ima dvije, tri godine – kaže baka Nada kroz suze.
Ljekarka Hitne pomoći kaže da je u ovoj opštini većinsko staračko stanovništvo, bez ikakve podrške sa strane.
Potpuno su odsječeni od svijeta. Djeca ko zna gdje su, sa njima se čujemo samo telefonski – kaže de Milena Stanojević iz Doma zdravlja Crna Trava.
Umjesto surove zime stariji mještani vide samo ljepotu, a drugi su “trbuhom za kruhom” otišli u veće gradove i uglavnom se ne vraćaju kući.
I dok jedni vide u ovom kraju samo ljepotu, drugi ostaju jer moraju, ali se svi uglavnom slažu u jednom – da u ovom jmestu nema mnogo nade za budućnost, jer kako kažu “mladi odlaze, a stari umiru”.
