Čavara nakon skoro tri godine odlučio dati saglasnost za imenovanje sudaca u Ustavni sud FBiH

Ličnost hefte je Marinko Čavara, ne zbog toga što je uradio nešto za svoju zemlju, nego što simbolizira način vladavine ovom zemljom. On je javno obznanio da mu stranke trebaju reći šta da radi, iako već tri godine zbog njega stoji procedura izbora sudija Ustavnog suda Federacije. Čavara je predsjednik Federacije i svjesno, dakle, krši Ustav i zakone, bez odgovornosti i posljedica. Nije slučajno, Sjedinjene Američke Države su ga zbog toga stavile na crnu listu. Ako gledamo po stranačkim zadacima, ono što je Asim Sarajlić Bakiru Izetbegoviću to je Marinko Čavara Draganu Čoviću. To su ljudi kojima je stranka iznad države, iznad institucija, koje u njihovim torovima naravno umjesto građanima trebaju služiti stranačkim šefovima. Takav odnos vlasti doveo je Bosnu i Hercegovinu na evropsko dno po svim ekonomskim, infrastrukturnim i društvenim parametrima, a masovni odlazak stanovništva iz svih naroda najbolja je slika njihove vladavine. Kada se to manje-više zna, zašto ih narod ne mijenja. Odgovor je višeslojan. Dijelom, odgovoran je sistem u kojem etničke stranke imaju preferenciju zbog administrativne ali i ratne podijeljenosti društva. Dejton je konzervirao ratno stanje, a umjesto reformi stranke su uspostavile korupciju i stranačke institute moći bez kojih nema zaposlenja u javne službe, nema tendera, nema poticaja, nema boračkih naknada... Taj feudalni način upravljanja je razlog odlaska ljudi. S druge strane, oni koji sebe često zovu opozicijom, a to u praksi nisu – jer vladaju u brojnim kantonima i općinama u suštini kada dobiju priliku, oni samo postanu zamjena SDA-ovcima ili HDZ-ovcima (tamo više ni zamjena nije moguća), a nikako promjena. Počevši od naše Krajine gdje je ASDA (sada NES) uspostavila istovjetan način upravljanja, sa stranačkim zapošljavanjem, davanjem tendera, privatnim ministrima, stranačkim asfaltiranjem, divljim kupljenim diplomama koje su postale simbol te stranke... Ili notornih Kasumovića i Kukića koji su optuženi za tešku korupciju. Ili Fahre RAdončića koji i danas ima više ministara u Federalnoj vladi od SDA... Ili SDP-a čiji je kantonalni ministar Adnan Šteta već dva puta izjavio da će dati ostavku ako probije rok za postavljanje nove tramvajske pruge u Sarajevu, pa kad vidi da će probiti rok, on infantilno optuži SDA da mu stavljaju metu na čelu... Ili Željka Komšića koji se prodao SDA-u, a sve pod plaštom patriotizma... Mi u Bosni i Hercegovini ne volimo da se pogledamo u ogledalu i kažemo silnim čavarama i sarajlićima – dosta je! Neko je dobro rekao da je ovoj zemlji potrebna ''dečavarizacija'', potpuni reset društva. Kada ova zemlja postane normalna i demokratska u svim svojim porama, Marinka Čavare ćemo se sjećati kao stranačkog uhljeba, po kojem se ništa neće zvati.