Dan kada je nacistička Njemačka potpisala kapitulaciju u II svjetskom ratu
Dana 9. maja 1945. godine sovjetski maršal Žukov ratifikovao je ispred Saveznika sporazum o njemačkoj kapitulaciji, koji je dan ranije u ime Trećeg rajha potpisao njemački feldmaršal Vilhelm Kajtel.
Od tada, ovaj dan se svečano obilježava u velikom broju zemalja svijeta.
Najveća parada održava se svake godine 9. maja u Moskvi, sa velikim mimohodom vojske i preleta avijacije. Na toj paradi se svaki put pokažu i posljednja postignuća ruske tehnologije, ali i oprema iz Drugog svjetskog rata.
Tokom postojanja SSSR-a, 9. maj proslavljan je širom države i zemalja istočnog bloka. Iako je praznik uveden u mnoge sovjetske republike između 1946. i 1950. godine, tek je 1963. postao praznik u ukrajinskoj SSR. Proslava Dana pobjede nastavila se i u kasnijim godinama. Rat je postao tema velike važnosti u filmu, književnosti, historiji i umjetnosti. Ritual proslave postepeno je dobio specifičan karakter s nekoliko sličnih elemenata: ceremonijalni sastanci, govori, predavanja, primanja i vatromet. Proslava ovog dana popraćena je i vojnim paradama i demonstracijama sile karakterističnim za Sovjetski savez, ali i za postsovjetsku Rusiju.
Dan kojim se slavi mir i jedinstvo u Europi
Godišnjica je povijesne deklaracije Roberta Schumana, nekadašnjeg francuskog ministra vanjskih poslova i jednog od pokretača europske integracije. Robert Schuman je 9. Maja 1950. godine predstavio svoj prijedlog o formiranju Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj prijedlog, koji je kasnije poznat kao "Schumanova deklaracija", smatra se početkom formiranja onog što danas nazivamo Europska unija.
U kontekstu obnove Europe, tada razorene ratom i trajno podijeljene, Robert Schuman bio je uvjeren da se ne smije ponoviti pogreška iz Ugovora iz Versaillesa: „izoliranost Njemačke… zatočene u sistemu ograničenja i zabrana… pogoršala je nezaposlenost i time pogodovala nastanku najzanesenijeg i najopasnijeg nacionalizma u našoj modernoj povijesti.
“Za održavanje miroljubivih odnosa između nekadašnjih neprijatelja i obnovu njihovih gospodarstava nužna je, dakle, nova institucionalna struktura – gospodarskog karaktera, ali s političkom svrhom. Cilj je postići „jaču koheziju, uzajamni nadzor omogućen kroz izravnu i stalnu suradnju te ispreplitanje interesa i inicijativa.“
Njegov prijatelj Jean Monnet, također pobornik ove vizije, osmislio je projekt objedinjavanja francuske i njemačke proizvodnje ugljena i čelika te stavljanja ove strateške industrije pod nadležnost supranacionalne institucije. Robert Schuman, kao ministar vanjskih poslova, preuzeo je političku odgovornost za ovu incijativu iznoseći povijesnu deklaraciju pred francuskim i međunarodnim predstavnicima tiska 9. svibnja 1950. godine u francuskom Ministarstvu vanjskih poslova:
“Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti solidarnost de facto. Ujedinjavanje nacija Europe zahtijeva uklanjanje prastarog neprijateljstva između Francuske i Njemačke… Imajući u vidu taj cilj, francuska vlada… predlaže da francusko-njemačka proizvodnja ugljena i čelika, kao jedna cjelina, bude stavljena pod zajedničku nadležnost Visokog povjerenstva, u sklopu jedne organizacije koja je otvorena za sudjelovanje i drugih zemalja Europe. Objedinjavanje proizvodnje ugljena i čelika odmah bi trebalo osigurati uspostavu zajedničkih temelja gospodarskog razvitka, kao prvog koraka k federaciji Europe… Tako uspostavljena solidarnost u proizvodnji dovest će do toga da svaki rat između Francuske i Njemačke postane ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć... Na taj će se način, jednostavno i brzo, ostvariti ona fuzija interesa koja je nužna za uspostavu jedinstvenog gospodarskog sustava; to može biti poticaj iz kojeg će izrasti šire i dublje zajedništvo među zemljama koje su dugo bile međusobno suprotstavljene kroz krvave podjele.”
Ova neočekivana inicijativa, koju se smatralo revolucionarnom, izazvala je pomiješane reakcije. Odobrili su je njemački kancelar Konrad Adenauer, kao i vlade Belgije, Italije, Luksemburga i Nizozemske. Ovih je šest država 1951. godine u Parizu potpisalo ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, sa zajedničkim institucijama, koja je bila prvi korak prema današnjoj Europskoj uniji. U čast deklaracije iz 1950. godine 9. svibnja se (od 1985. godine) obilježava kao Dan Europe te je jedan od simbola Europske unije, uz krilaticu, barjak i himnu.
Povodom Dana Europe svečani prijem bit će danas upriličen i u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, kako je najavljeno iz Delegacije EU u BiH.
Prisutnima će se obratiti specijalni predstavnik EU ambasador Lars-Gunnar Wigemark i šef Delegacije EU u BiH.
