Ukoliko se u toj borbi čovjek obraća Allahu dž.š., nemarnog srca u smislu da to ne radi budnog srca, onda njegov ibadet, zikr i obraćanje nemaju pravog efekta.
Imam Gazali, rahm., u svom djelu „Ihja ulumi’d-din“ spominje slijedeće:
„Ukoliko se zapitaš: „Šta je to što će udaljiti prokletog šejtana od nas? Da li je samo zikrullah (spominjanje Allaha) dovoljno? Da li je dovoljno izgovarati „La havle ve lakuvvete illa billah?“ Znaj da je jedini način očuvanja srca u tome da zatvoriš puteve ulaza prokletome šejtanu. To je moguće čišćenjem srca od loših osobina. Istinski zikr vjernik postiže tek onda kada njegovo srce bude izliječeno takvalukom i očišćeno od ružnih osobina. Kada se takvoj osobi pokuša približiti prokleti šejtan, ona je sposobna da ga otjera onako kako o tome Allah dž.š., govori u 201. ajetu sure A’raf: „Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi“
