Otac je rekao da se ne osjeća krivim. Кaže da je tačno da su bili u parku i da je u jednom trenutku djevojčica rekla da ide kod mame i da joj je on rekao: “Dobro, dobro, idi”. Međutim, to nije izazvalo strah i uznemirenost kod djeteta. Rekao je da je neko vrijeme pratio očima, a zatim otišao do auta.
Na sudu je svjedočila i djetetova majka koja je rekla da se sa kćerkom našla što su se dopisivale mobilnim telefonom.
Bila je uplašena i uznemirena, bila je bijela kao zid, pričala je da je tata ostavio u Maksimiru kod Vidikovca, da je tražila izlaz od prolaznika, a kada smo došli kući primijetio sam da je sva oznojena od uzbuđenja i stresa – svjedoči majka.
Maksimir, kaže, nikada nije išla sama, a nakon ovog događaja i dalje se plaši odlaska na Maksimir i ne želi tamo.
Sudija je zaključio da je u Maksimiru tada bio mrkli mrak i da je u parku bilo vrlo malo posjetilaca. Boravak u Maksimirskoj šumi u to vrijeme neprijatan je i odrasloj osobi, a kamoli djetetu od 12 godina koje tamo ide bez odrasle osobe, upozorava on.
Otac je pokazao izuzetnu nebrigu prema svom djetetu , a takvo ponašanje je, po ocjeni suda, nerazumno i neprihvatljivo, jer je postojala potencijalna opasnost da se dijete izgubi na putu kući, ili da joj se nešto loše desi. Ovaj događaj je kod djevojčice izazvao strah i uznemirenost, što proizilazi iz izjave njene majke, ali i nalaza Кlinike za psihijatriju i psihološku medicinu КBC-a Zagreb. Takav postupak oca je upravo psihičko nasilje u porodici počinjeno na štetu djeteta – zaključuje sudija u presudi.
Otac je kažnjen sa 15.000 kuna i mora platiti 1.000 kuna u prekršajnom postupku. Presuda je ništavna.
