San Donalda Trampa o miru u Ukrajini suočava se s ruskom stvarnošću. Argumenti Bijele kuće već su detaljno razrađeni, ali sada će se morati suočiti s realnošću, navodi CNN u analizi koju prenosimo.
Prekid vatre od 30 dana nesumnjivo je dobra vijest, barem na početku. Ipak, primirje je istovremeno jedan od najsloženijih i najosjetljivijih koncepata u ovom desetogodišnjem sukobu. Njegova trajnost odredit će sudbinu ukrajinske podrške, suvereniteta i opstanka.
Nakon vjerovatno stotina hiljada poginulih ukrajinskih i ruskih vojnika, teško je zamisliti da bilo koja strana odbije ideju primirja. Moskva će biti pod pritiskom da pokaže da ne stoji na putu ostvarenju cilja američkog predsjednika Donalda Trampa – mira po svaku cijenu.
Za Kremlj je ovo gotovo nestvarna situacija nakon tri godine brutalne agresije i minimalne javne želje za okončanjem rata, osim kroz nedavnu američko-rusku diplomatiju. Da bi zadržao iluziju da je Trampov partner u ovom procesu, ruski predsjednik Vladimir Putin vjerovatno će prihvatiti neku vrstu mirovnog dogovora. To možda neće biti trenutni prekid vatre, a Rusija bi, kao i ranije, mogla odgoditi njegov početak kako bi ostvarila vojne ciljeve, posebno u Kurskoj oblasti, gdje je Ukrajina na rubu da bude istjerana iz dijela ruske teritorije koji drži od avgusta 2024.
Test telefonske diplomatije
Ipak, tada će stvarnost testirati teoriju telefonske diplomatije. Prva pretpostavka koja će biti provjerena jeste da se Kremlju ne može vjerovati u vođenju ozbiljnih diplomatskih pregovora, s obzirom na njegovu prošlost.
Druga pretpostavka je da Kijev i dalje ima maksimalističke ambicije da povrati svoju teritoriju i odbija zamrzavanje linija fronta, jer bi to značilo vjerovatan trajni gubitak petine ukrajinske zemlje.
Također, Ukrajina neće moći ponovo da se naoruža istom snagom kao Rusija, što bi je stavilo u nepovoljan položaj u slučaju budućeg ruskog napada. I ove tvrdnje bit će podvrgnute preispitivanju.
Jasno je, međutim, da većina Ukrajinaca sada smatra da je kontraofanziva za povratak teritorije gotovo nemoguća u trenutku kada se suočavaju s ozbiljnim nedostatkom municije i ljudstva, čak i za odbranu od ruskih napada. Ipak, surova stvarnost i haos ovog rata vjerovatno neće pogodovati primirju. Umjesto toga, svaki prekid vatre mogao bi se pretvoriti u borbu za pripisivanje krivice za njegov slom.
Glavni cilj Kremlja sada je da pojača Trampove sumnje da je Zelenski prepreka miru. Putin ne može otvoreno odbiti prekid vatre, a da ne izgubi izmišljeni moralni autoritet koji pokušava održati. Međutim, ono što uslijedi nakon ili tokom bilo kakve pauze u borbama odredit će dalji tok rata.
Prekid vatre: Izazov bez presedana
Prvo, prekid vatre trebao bi biti potpun, duž svih linija fronta, i to na period od mjesec dana. Ovo je samo po sebi izuzetno zahtjevan cilj. Na frontu dugom stotine kilometara, obje strane godinama koriste oklopna vozila, artiljeriju i dronove u nemilosrdnim borbama, dok su rovovi ispunjeni prizorima koje vojnici nazivaju "cveklom", zastrašujućom mješavinom tijela poginulih na liniji fronta.
Očekivanje da se sve to iznenada zaustavi na mjesec dana gotovo je nerealno. Pretpostavlja se da neće biti grešaka. Da niko neće pucati iz panike ili da bi izmirio račune. Da neće doći do slučajne eksplozije plinske boce koja bi mogla izazvati razmjenu vatre i trajno uništiti šansu za mir.
Zbog toga su pojedini evropski zvaničnici i Ukrajina u početku predlagali djelimičan prekid vatre, koji bi obuhvatao vazdušne i pomorske napade, kao i napade na energetsku infrastrukturu. Tvrdili su da bi se ovakav prekid vatre lakše nadzirao i da bi se prekršaji mogli precizno pripisati bilo kojoj strani. Ipak, taj prijedlog je u Džedi odbačen u korist šireg prekida neprijateljstava. Ako Moskva pristane, sve borbe će morati stati – odjednom i potpuno na mjesec dana.
Gotovo je nemoguće da ne bude grešaka ili sukoba. Rusija se u prošlosti istakla u dezinformacijama, maskirovki – obmani kao taktičkoj metodi na bojnom polju, kao i u operacijama pod lažnom zastavom, kada se insceniraju incidenti kako bi se stvorio povod za odmazdu.
Tokom bilo kojeg mjeseca prekida vatre, sigurno će doći do sukoba malokalibarskim oružjem ili napada dronovima, koje će biti nemoguće pripisati bilo kojoj strani kao agresoru. Pojavit će se i manipulacije vještačkom inteligencijom, lažni nalozi i potpuno izmišljeni incidenti koji će preplaviti informacioni prostor.
Algoritmi će nastojati da pojačaju laži. Svjetski lideri mučit će se da shvate suštinu svakog pojedinog incidenta, ko je prvi pucao na liniji fronta. Zone u kojima su se dogodili veliki sukobi bit će van domašaja istražitelja, jer će se nasilje ponovo rasplamsati.
Iskustva iz protekle decenije opravdavaju pesimizam, jer je obmana dolazila gotovo isključivo s jedne strane. Rusija je 2014. izvršila invaziju na Krim, ali je tvrdila da nije. Rusija je 2015. pristala na prekid vatre, ali je u prvim danima tog primirja zauzela ukrajinski grad Debaljcevo. Rusija je tvrdila da 2022. neće pokrenuti invaziju na Ukrajinu, ali ju je ipak započela. Rusija je u početku negirala da koristi zatvorenike na frontu, ali sada su neki njeni zatvori gotovo prazni.
Moskvina dosadašnja praksa mora biti osnova za svako razmatranje o tome koliko bi bilo kakav mir mogao trajati. Da parafraziramo pjesmu koju je Tramp citirao dok je branio svoju neprijateljsku politiku prema migrantima: "Dobro si znao da sam zmija pre nego što si me pustio unutra".
Ciljevi Kremlja moraju se jasno sagledati. Oni neće biti ostvareni zamrzavanjem linije fronta. Putinu je potrebna šira pobjeda da opravda dosadašnje gubitke i zadovolji svoju preuveličanu predodžbu o prijetnji koju mu Zapad sada navodno predstavlja.
Rizik je očit – prekid vatre se urušava, vjerovatno zbog ruskih poteza, Tramp pogrešno vjeruje da je Ukrajina kriva za narušavanje njegovog mira, a vojna pomoć Ukrajini ponovo se zamrzava. Ovog puta s još osvetoljubivijim tonom, jer je proglašena agresorom. Moskva se ponovo predstavlja kao žrtva i pokreće novi intenzivan napad na Ukrajinu, dok je kratkotrajni mir doveo do usporavanja zapadne pomoći i vojne spremnosti.
''Lopta je kod Rusa''
Kako je rekao Marko Rubio, američki državni sekretar, o Moskvi: "Lopta je sada na njihovom terenu".
Ovo je tačno i djeluje kao pravedan ishod. Ali, također je činjenica da Rusija izuzetno vješto uzima tu loptu, stavlja je u džep, započinje raspravu o pravilima igre i bodovima izgubljenim prije tri seta, prije nego što na kraju tvrdi da je lopta, zapravo, ukradena od nje od strane suprotnog tima.
Bijela kuća je na ivici da dobije pravu lekciju iz kremaljske diplomatije. Trampove uznemirujuće i ponekad grube metode dovele su nas ovdje. Ako ih primijeni na Moskvu istom direktnošću i nepredvidivošću, možda bi mogao smanjiti najveću bezbjednosnu prijetnju u Evropi još od nacista. Ali, postoji i rizik da će te metode biti previše kratkotrajne i previše površne da bi se suprotstavile hladnokrvnoj obmani i ledenom strpljenju Moskve.
