Vi ste tokom rata bili glavni pregovarač u ime Vlade RBiH i sa tada hrvatskom i srpskom stranom. Pregovarali ste i sa međunarodnom zajednicom. Kako gledate na ulogu međunarodne zajednice danas u BiH?
Pazite, međunarodna zajednica ne postoji, to je pogrešan izraz u našem jeziku. Postoji međunarodno okruženje. Kada kažemo međunarodna zajednica to bi značilo da postoji neka organizacija koja se konsenzualno ponaša prema određenim problemima. Prema Bosni i Hercegovini postoje ruska, njemačka, kineska, turska, američka politika... ne postoji međunarodna zajednica sa nekim konsenzusom u pogledu BiH ni u čemu. Moje duboko uvjerenje je da BiH u ovom obliku ne može opstati ako vrlo brzo ne uđe u Evropsku uniju. To je mnogima u svijetu potpuno jasno i oni ništa ne čine. Kad su se primali Rumunija, Bugarska ili Baltičke zemlje nisu se poštovali neki principi EU koji se isprobavaju na nama.
Kako komentarišete izjavu srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića koji je rekao da je za Srbiju Republika Srpska važnija od Kosova?
Vjerujem da je za njih RS važnija od Kosova zato što su sa Kosovom u neprijateljskim, a sa RS-om u prijateljskim odnosima. Oni pričaju svašta, ali moje duboko uvjerenje je da se kosovsko pitanje neće riješiti jako dugo. Vidite koji je pritisak na Tačija, nije došao u BiH jer Kosovo i nas smatra neprijateljskom zemljom. To se zadugo neće riješiti i tako neće imati uticaja na BiH. Šteta je da ne možemo sa Republikom Srpskom naći način da uspostavimo neke normalne odnose sa Kosovom.
A zašto ste onda rekli da BiH neće preživjeti ukoliko brzo ne uđe u EU?
Politike Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini se dijelom temelje na tradicionalnim ciljevima ove dvije zemlje prema BiH, s jedne strane, a sa druge strane nalaze se pod uticajem Mostara i Banjaluke. Dakle Dodik i Čović kreiraju više krizu nego te zemlje. Kada Čović nije izabran za člana Predsjedništva BiH naši odnosi sa Hrvatskom su se strašno pogoršali. Razlozi naših loših odnosa koliko god da leže u desnim snagama u Srbiji i Hrvatskoj isto tako leže i u našim ljudim u BiH. Ni Bošnjaci ništa ne rade na tim odnosima.
Slično je rekao i akademik Duraković u Pressingu kako veliku odgovornost nose i bošnjački političari?
Oni su izgubili sve odnose sa Amerikom, sa zemljom koja nam uvijek može pomoći i koja nas je spasila. Da nije bilo SAD-a pitanje je šta bi bilo sa BiH jer Srbija ima jaku diplomatsku službu i mnogo prijatelja u svijetu. Kina i Rusija su pomogle da se u Ujedinjenim nacijama ne donese Rezolucije o genocidu u Srebrenici.
Vidite li volju svjetskih sila da BiH preživi kao država?
Ne vidim svih. Postoje zemlje koje se prema nama odnose prijateljski. Postoje i one koje bi nas podijelile. Dosta država i danas razmišlja o podjeli BiH na troje. To je nemoguće. Moj odgovor na te ponude je uvijek bio neka nacrtaju kartu. Ko može nacrtati kartu trećeg entiteta?
Mnogi kažu da ovo doba podsjeća na početak devedesetih?
Mislim da je skoro sve drugačije nego '90. Nema više Jugoslavije, JNA. Pazite, naoružavanje i rezervni sastav MUP-a RS nije prijetnja za neki novi rat. Tom režimu treba mnogo policije, doušnika. To nije režim koji je jako popularan, kako piše N1.
Da li bi NATO i EUFOR reagirali ukoliko bi policija RS-a, eventualno, stala na entitetsku granicu i rekla sada je ovo državna granica?
Oni imaju misiju, imaju ovlaštenja da mogu svakoga razoružati. Postoji jedna stvar koju su naši političari potpuno zanemarili. Postoji Aneks o ravnoteži vojne sile među Srbijom, BiH i Hrvatskom. Niko nema pravo bez saglasnosti da povečava bilo kakve oružane kapacitete. Dakle, Hrvatska i Srbija nemaju pravo da kupuju avione, ali se niko ne poziva na taj ugovor. Trebalo bi pozvati NATO, međunarodnu zajednicu, učesnike u Daytonu itd. da izvrše reviziju i učine da se taj ugovor poštuje. Ako bi se samo to poštovalo onda nema povećanja policijskih snaga, vojske...
