U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.
Krenulo je. U haps idu i ''begovi'' i ''hadžije''. A, ustvari, obični kriminalci. Tako su ove sedmice u okviru akcije Start uhapšeni Ibrahim Hadžibajrić, kojeg u Sky aplikaciji zovu ''beg'', njegov sin, sekretarica i drugi osumnjičeni. Uhapšen je i aktuelni ambasador Bosne i Hercegovine u Maleziji, Senaid Memić, koji je bio dugogodišnji načelnik općine Ilidža i kojeg su često od milja zvali ''hadžija''. Ne treba zaboraviti da je Ibrahim Hadžibajrić promijenio, valjda, sve stranke, a na kraju se skrasio u NES-u, gdje je zamjenik predsjednika našem Nerimnu Ogreševiću. To dosta govori o karakteru današnjih političkih organizacija i sistema u kojem pojedinci zloupotrebljavaju svoj položaj. NES je javno u saopštenju za medije stao u odbranu svog ''bega'', tvrdeći da je svak nevin dok se suprotno ne dokaže, što je istina u pravnom smislu, ali u moralnom – NE. Ali kome je do morala u politici, taj svakako u toj raboti nema šta tražiti. ''Pošteni'' Ibro je bio idealan partner za nekadašnju krajišku A-SDA-u, odlično se uklopio u njihov koncept ''moralnih'' vertikala i horizontala, u kojem se vjera koristi kao ogrtač ispod kojeg cvjetaju talovi i lopovluk. No, taj patent nije izmislila A-SDA, niti današnji NES, nije to patentirao niti Lagumdžijin i Nikšićev SDP (njihova afera Reket nikada nije procesuirana), nego je to ''intelektualno vlasništvo'' Stranke demokratske akcije. Oni su, ipak, šampioni u tom poslu.
Senaid Memić je svojevremeno javno sređivao građevinske dozvole, zvao ljude pred medijima da ''završe posao''. Bio je bahat na esdea način, mislio je da mu niko ništa ne može. A svoju bahatost i kriminal sakrivao je iza nadimka kojim su ga često častili – hadžija. To je taj svijet licemjerja i primitivizma koji su mjerilo u ovom učmalom, nazadnom društvu. I nisu Ibrahim Hadžibajrić i Senaid Memić izuzetci. Ne, nažalost oni su pravilo. Ono što fali jest da se hapse i HDZ-ovi načelnici, SDP-ovi načelnici, i svi drugi koji su kriminalci. A da ih ima širom Bosne i Hercegovine, ima sigurno. To je jedini nedostatak ovih akcija pravosudnih organa, jer ispada da u zapadnoj Hercegovini i čitavoj Republici Srpskoj nema načelnika koji su slični, ili gori od Hadžibajrića i Memića. Sigurno ima. Selektivna pravda ima problem sama po sebi i na slučajevima Memić i Hadžibajrić se ni po koju cijenu ne smije stati, ukoliko čitav pravosudni sistem želi biti iole kredibilan. Zanimljivo je da je taj kabadahija s Ilidže i zaplakao na ročištu, a tako to rade kukavice. A nikako istinske hadžije.
Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji, luta, ne zna da se iza begova i hadžija kriju najobičnije hulje kojima je mjesto u hapsani. Ibrahim Hadžibajrić i Senaid Memić, NES i SDA, i svi ti drugi licemjeri koji se kriju iza vjere ispostavlja se da su kreirali i žive u sistemu lažnih vrijednosti, lažnog morala i pravog kriminala. Dok god je tako, a i narod dosada nije kažnjavao ove licemjere – na izborima ti licemjeri prođu redovno dobro, nemamo pravo očekivati nikakav napredak u našem društvu. Nemamo pravo niti da selektivnu pravdu proglašavamo pravdom. I dok god ne vidimo one kriminalce iz zapadne Hercegovine i entiteta RS u procesima koje vodi Sud BiH, nemamo pravo na bilo kakvo zadovoljstvo. Jer bi i mi tako bili licemjeri.
