Tačno je da takvi susreti Izetbegoviću imponuju jer se predstavlja kao liden Bošnjaka, što suštinski nijem kao što Milorad Dodik i Dragan Čović ne mogu biti lideri Srba ili Hrvata. Prvenstveno o tome govore izborne brojke, a posebno broj onih koji ne izlaze na izbore. U trenutnoj situaciji, kada posebno Milorad Dodik teži da BiH vrati skroz u 90-te na Izetbegoviću je velika odgovornost da odustane od „trojnog principa vlasti“ koji državi i njenim građanima nije donio ništa dobro. Na to ga obavezuje i Deklaracija SDA jednoglasno usvojena na 7. Kongresu stranke gdje je jasno navedeno opredjeljenje da se radi na afirmaciji bosanskohercegovačkog identiteta kao zajedničke odrednice svih građana BiH.
Posljednji istupi Milorada Dodika u kojima je otišao toliko daleko da prijeti i konfrotacijom sa NATO -om tvrdeći da RS ima prijatelje koji su je spremni braniti jasan je signal da Izetbegović ma koliko to želio sa Dodikom nema šta pričati jedan na jedan. Tačno je da su tu matricu do sada podržavali i predstavnici međunarodne zajednice, ali ista kao i u mirovnim pregovorima nije vodila ničemu osim borbi za teritorij i novim krvoprolićima. Milorad Dodik prioziva rat i sukobe, a Izetbegović niti ima pravo niti bi trebao pristati da ga se kao lidera Bošnjaka uvlači u tu priču.
SDA je smogla snage da u RS-u sa SDP-om krene u novi koncept političkog djelovanja i to je matrica od koje Izetbegović više ne bi smio odstupati. U tom pogledu nema potrebe da pokušava ubijediti ni predsjednika DF-a i aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića da prihvati bilo kakvu varijaciju Fileovog modela izmjena Izbornog zakona u BiH. Bio bi to put da se i Čoviću da snaga Milorada Dodika što bi u konačnici bilo pogubno za BiH.
Više nego ikad Izetbegović i svi ostali političari kojima je stalo do BiH moraju insistirati na institucionalnom rješavanju problema.
Važno je da i predstavnici međunarodne zajednice konačno shvate da tome nema alternative i da njihova pragmatičnost konačno treba biti zasnovana poštivanju demokratskih načela, a ne argumenata sile.
Sve je jasnije da dosadašnji koncept vlasti ne smije biti alternativa putu ka građanskoj BiH, jer to je put budućnosti, evropskih i NATO integracija, to je put nade da može biti bolje. Očuvanje etničkog modela vladanja koji smo imali do sada je pokazao da ne nudi ništa više od prošlosti i to onog njenog mračnog dijela.
