Allahova dobrota prema onima koji vjeruju u Njega dostigla je toliki stepen da im je otvorio vrata nade u Svoj neizmjerni oprost, čak ako pokažu iskrenu strpljivost u nevolji samo jednu noć.
Naime, prenosi se od Hasana el-Basrija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah, dželle šanuhu, oprašta vjernicima sve grijehe noćnom groznicom.” (Ibn Ebi Dunya) Uzvišeni Allah opisao je iskrene vjernike mnogim lijepim osobinama, od kojih je najvažnija strpljivost, shodno ajetima: ”I oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju – njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti – i meleki će im ulaziti na svaka vrata: (23) ‘Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!’” (Er-Ra’d, 22-24.)
Zašto je pozdrav meleka džennetlijama spojen samo sa onim što su strpljivo podnosili, iako su u Džennet ušli sa mnogim drugim lijepim svojstvima osim strpljivosti?
Zato što je strpljivost (sabr) sastavni element i ostalim djelima i ibadetima kao što su namaz, udjeljivanje sadake i uzvraćanje dobrim na zlo.
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Budući da je pohvalna strpljivost ona strpljivost koja se dešava po vlastitom izboru, a kao odgovor na poziv udovoljavanja strastima, njen rang i imena su u skladu s njenim uzrokom.
Ako je čovjek strpljiv na zov strasti i udovoljavanju spolnom nagonu na zabranjen (haram) način, to se zove čednost, a njena suprotnost je nemoral, preljuba i blud.
A ako se radi o strasti i žudnji želuca, pa čovjek ne požuruje s jelom, nije halapljiv i ne jede ono što nije lijepo i čisto, to se zove čast i zadovoljstvo duše, a njena suprotnost zove se niskost i prostota duše.
A ako se radi o strpljivosti u pogledu otkrivanja onoga što nije dobro otkriti od govora, to se zove čuvanje tajne, a njena suprotnost je odavanje tajne, širenje glasina, optuživanje, vrijeđanje, laž i potvora.
Ako se radi o strpljivosti sa onim što je dovoljno za život, to se zove zadovoljstvo, a njegova suprotnost je pohlepa.
Ako se radi o strpljivosti u savladavanju srdžbe, to se zove blagost, a njena suprotnost je žurba. Ako se radi o strpljivosti u borbi i nebježanju sa bojnog polja, to se zove hrabrost, a njena suprotnost je kukavičluk i plašljivost.
Ako se radi o strpljivosti u odbijanju poziva na osvetu, to se zove pomilovanje i opraštanje, a njegova suprotnost je osveta i kazna.
A ako se radi o strpljivosti u odbijanju poziva na škrtost i uskraćivanje, to se zove darežljivost, a njena suprotnost je škrtost. Ovo ukazuje na to da su svi stepeni vjere povezani sa strpljivošću, od početka do kraja.”
Ono što obično ljudima pada na pamet jeste da je strpljivost poželjna u suočavanju s tragedijama i nedaćama, mada nema sumnje da je strpljivost u takvim situacijama neophodna. Međutim, primarna zadaća strpljivosti je u duši, da je zadrži u sferi umjerenosti, čestitosti, promišljanja i zapažanja. Jer, u nevolji i oskudici ljudi ponekad gube prisebnost, ali također i u izobilju i rahatluku. Neprekidnost blagodati izaziva opijenost kod nekih ljudi i tjera ih na ono što nije prikladno, kao što su arogancija i neznanje.
Iz tog razloga islam obavezuje muslimana da bude strpljiv u svim situacijama, bilo da su dobre ili loše, korisne ili štetne, kao što se navodi u ajetima: ”Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on će, sigurno, reći: ‘Nevolje su me napustile!’ On je doista umišljen i razmetljiv, a samo strpljive i one koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika.” (Hud, 9-11.)
Strpljivost je, uz ovu sveobuhvatnost, sposobnost kontroliranja duše tako da je hirovi i strasti ne mogu zavesti ni desno ni lijevo.
Među izrekama koje prenosi Ibnul-Dževzi, je i ova: ”Uzvišeni Allah ima Dan čijeg zla neće biti spašen onaj ko se pokoravao svojoj strasti i svome hiru.”
Kada se umovi posvete znanju i učenju, najveći uspjeh postignu oni čije učenje je pratila strpljivost, što znači da inteligencija sama po sebi nije dovoljna za postizanje uspjeha ako je ne prati istrajnost u znanju i podnošenje teškoća. Zar ne znaš da je zec koji se oslanjao na svoju prirodnu brzinu, bio poražen u utrci sa kornjačom, jer se oslonio na svoju sposobnost i zabavljao se u toku utrke, a kornjača je znala za svoju sporost, pa je ustrajala i uspjela. Također, igra, zabava i pokoravanje strastima odvrate umove od borbe i ustrajnosti.
