Porodica mu je na prvom mjestu, a kada nije na koncertnim turnejama, svaki trenutak provodi s suprugom Marijanom i kćerkama Unom i Larom te unukom Dinom koji je centar djedovog svijeta. Sigurno je da drugačije neće biti ni sa Davidom koji je već postao mezimac.
Alen mnogo vremena provodi i u Bihaću gdje ima plantažu lješkanja, a za ovaj grad ga vežu i lijepe uspomene. Jedan je od onih koji su ponosni na svoje porijeklo i porodicu koja ga je odgojila i od njega napravila čovjeka kakav je danas.
Dok njegova djeca odrastaju u raskoši, za “Azru” je otkrio u kakvoj je porodici on odrastao i kakvo je djetinjstvo ima.
– Moja porodica je bila radnička, otac je bio poljoprivrednik. U drugom svjetskom ratu je bio kuhar u kasarni u Bihaću. Hranio je i oblačio tri sina, sestru i našu majku. Niko nije radio sve dok nismo završili srednje škola. Njegova najveća investicija smo bili mi i morali smo završiti srednju školu. Na mene je bio ljud kad mi je našao posao, a ja 1980. godine otišao u Sarajevo s Divljim jagodama. Trebalo mu je dugo da mi oprosti to napuštanje posla. Mene je privukao svijet estrade. Brzo sam provalio šablon, moraš biti top da bi igrao sa najboljima. Moraš dati nešto što drugi nisu, ne kopirati druge sa naše estrade nego nekoga iz vana. Moj provincijski nezatrovani mozak, brzo je donosio odluke i nisam nigdje pogriješio. Sve bih ponovio. Izbacio bih nekoliko kretena iz poslovne priče jer mi u suštini nisu ništa značili – rekao je Alen.
