U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. U medijima se pojavila informacija o presudi Suda za ljudska prava iz Strazbura kojom bi Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta BiH trebali biti birani iz jedne izborne jedinice.
Bosna i Hercegovina je dobila ferman iz Strazbura – Evropski sud za ljudska prava po apelaciji Slavena Kovačevića donio je presudu kojom je utvrdio da su njegova prava u kontekstu glasanja za kandidate za državni Dom naroda i Predsjedništvo BiH prekršena zbog toga što nije u mogućnosti glasati za kandidate koji ne pripadaju konstitutivnim narodima i ne žive u određenom entitetu. Ova presuda puca direktno u koljena ''legitimnom predstavljanju'', terminu kojeg je izmislio Dragan Čović kako bi bio i ostao gospodar zamišljenog teritorija kojim je nekad vladala tzv. Herceg-Bosna. I dok euforično slave presudu u Demokratskoj fronti, jer je apelant Slaven Kovačević savjetnik Željka Komšića, ova presuda je još jedna u nizu onih koje će teško biti provedene sa postojećim odnosom međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini. Treba se samo sjetiti čuvene presude Sejdić-Finci koju je isti sud donio prije 14 godina, a praktično je od potrebe da se svi građani bez obzira na nacionalnost mogu ravnopravno kandidirati u svakom dijelu države pretvorena u takozvano ''hrvatsko pitanje''.
Ne treba biti naivan da Dodik i Čović neće željeti pretvoriti i ovu presudu u neko njihovo dodatno uslovljavanje i ucjene. Bosanski blok je godinama na njihove ''fore'' padao i bio pasivan (tu je najodgovornija Stranka demokratske akcije Bakira Izetbegovića), a današnja Trojka se čini još slabijom opcijom kojoj je potčinjavanje Dodiku i Čoviću ulaznica za vlast. Jedina karta koja je tako loša jesu stranci, koji su da se ne lažemo puhali u leđa i Dodiku i Čoviću sve ove godine. Jedino oni mogu ove presude koja idu u pravcu da Bosna i Hercegovina bude građanska država iskoristiti kao jak argument za pravu evropsku budućnost ove zemlje. Znači, da bi presuda pila vode, stranci moraju okrenuti ćurak, što bi rekao naš narod. Jer nema u Evropskoj uniji ''legitimnog predstavljanja'' – to je čisti oblik diskriminacije koji je demokratski anahronizam.
Republika Srpska je prvo fizički etnički očišćena od svih drugih osim Srba, da bi u dejtonskoj Bosni i Hercegovini srpska politička dominacija bila potpuno legitimizirana. To je isto učinjeno i na prostoru kojeg kontroliše HDZ BiH. Tu se zna ko je gazda. Čović ''jednakopravnost'' koristi kao frazu za nacionalnu homogenizaciju Hrvata u Bosni i Hercegovini, a u praksi on je jedan ''beg'' koji ''raji'' prosipa šuplju priču dok u njegovom begovatu on i ljudi oko njega žive poput bubrega u loju. Vide to i stranci, znaju oni sve to, ali im je bilo draže zažmiriti na sve ove muljaže, jer je njima samima dobro u Bosni i Hercegovini. Što se tiče nekog strateškog plana, s druge strane, ti isti stranci ne znaju šta da rade ni u budućnosti, tako da jedino Sjedinjene Američke Države mogu nešto bitno promijeniti, ali u ovom momentu to se ne čini realnim i očekivanim. Sve dok je tako, Dodik i Čović će gospodariti Bosnom i Hercegovinom, a presude međunarodnih sudova pojest će za doručak.
