Objašnjava nam i da je kao šef Kluba narodne poslanike i predsjednika RS Milorada Dodika podsjetio da je u Srebrenici počinjen genocid.
- Rekao sam im da mi znamo, cijeli svijet zna ko je počinio genocid i da su zločinci osuđeni zbog toga. No, naglasio sam, i to uvijek činim, da ne postoji kolektivna odgovornost nijednog naroda. Zločinci trebaju odgovarati. Mnogi već i jesu. Za bilo koji počinjeni zločin trebaju odgovarati oni koji su ga počinili. Ali, zbog budućnosti naše djece, mi moramo ići dalje, graditi našu državu da se nikada i nikome ne bi ponovila Srebrenica – kaže Čavka.
Osim očitog predizbornog spina, šta je, prema Vašem mišljenju, trebala pokazati rasprava i odluka NSRS o Izvještaju? Mislite li da je njeno tempiranje uoči izbora možda naznaka panike među aktuelnim vlastima RS?
- Mislim da su na ovome opet poentirali Milorad Dodik i njegova politika. Ali, opozicija je jednoglasno podržala zaključke. Prije će biti da je ovo pokazalo kako se opozicija ne snalazi i nasjeda na trikove koje pozicija servira godinama. Pa, sjetimo se referenduma, i on je bio tempiran pred izbore. Opozicija uvijek prati Dodika.
Ove godine samo se 9.000 djece upisalo u prvi razred osnovne škole u RS
Zašto to opozicija radi?
- Jer je uglavnom izgubljena u vremenu i prostoru i nema jedinstven stav o tomea šta i kako dalje. Većinu amandmana koalicije „Domovina“ u NSRS nije podržala pozicija, ali ni opozicija. Ali, moram reći i ovo, koliko god Dodika smatrali onim što on zaista i jeste, Dodik je mnogo kvalitetniji političar od bilo kojeg iz opozicije. O Dodiku skoro sve znamo. Sjećamo se svi da je u ratu i nedugo nakon rata bio tolerantan. Pogotovo se sjećamo mi iz Banje Luke. Onda je sve otišlo na drugu stranu. Ovdje je nacionalizam dobitna karta za sve i on je zaigrao na tu kartu. I ona mu donosi pobjedu na izborima. I onda se Dodik dokazuje da može biti bolji, jači od svih, upravljati svime i svakome.
No, na terenu ta moć izblijedi. Ne živi se od nacionalnog zanosa, nego od onoga šta radiš i zaradiš. Iz RS odlazi na desetine hiljada građana.
- Ove godine u RS se samo 9.000 djece upisalo u prvi razred osnovne škole. To je katastrofa! I bit će još gore. U Čajniču je u godini dana rođeno tek četvero djece, a osmero se upisalo u osnovnu školu. No, te teme nisu na dnevnom redu, o njima se ne govori, nisu popularne. Priča se svodi na referendume. Pa se na to upecaju virtuelni patrioti iz Sarajeva. I onda smo u začaranom krugu. A rezultati njihovih politika jeste zapravo tragični broj onih koji zauvijek odlaze, kupuju kartu u jednom smjeru. Tragično je da su to mahom mladi, obrazovani ljudi, s kojima bi trebalo graditi budućnost. Lagano, ali sigurno ostajemo u RS kolektivni starački dom.
Tako onda RS, kako Vi volite reći, nestaje, curi...
- Nažalost, tako je. Meni nije drago pričati o tome. Ja živim u Banjoj Luci, u tom entitetu. Odlaze i povratnici, Bošnjaci. Katolička crkva iznijela je podatak da je prošle godine rođeno 20 hrvatske djece u RS. Bojim se da će, ako Bošnjaci radikalno ne promijene pristup, prvenstveno prema povratnicima, doći u istu situaciju. I onda nećemo biti nikome potrebni ovdje.
Na kakve radikalne promjene među Bošnjacima mislite?
- Prvenstveno moramo mijenjati politiku freze i plastenika za politiku ekonomije i prosperiteta. To znači da Bošnjaci budu zaposleni u državnim institucijama, da imaju posao, da povratnici mogu živjeti u svojoj kući i graditi sigurnu budućnost ovdje. Danas to nije slučaj, pogotovo pred izbore se dijele plastenici, freze, grade se putevi, mažu oči. To je, nažalost, politika Bošnjaka. Nažalost, nismo zastupljeni ovdje u institucijama. Konkretno, u Banjoj Luci se bošnjačka mjesta popunjavaju kadrovima iz Tuzle, Zenice. Povratnici ne mogu dobiti ta mjesta, jer se dijele po stranačkim funkcijama. Stranke koje su u vlasti to dijele svojim kadrovima iz Federacije.
S nekima iz SDA teško je sarađivati jer su im lični interesi iznad svega
Je li politika iz Sarajeva, prije svega mislim na bošnjačke predstavnike, ikad imala konkretnu, definiranu, zaokruženu politiku prema povratnicima, Bošnjacima u RS?
- Naravno da ne! Rezultat toga je da je broj povratnika u RS u posljednjih deset godina prepolovljen. Ostaju stariji ljudi. Postavit će se pitanje ko onda živi u RS. Državna politika prema RS nije postojala iz Sarajeva. Mi smo, nažalost, prepušteni sami sebi. Nekoliko ljudi koji ne žive u RS predstavnici su Bošnjaka u RS, a žive u Tuzli ili Sarajevu. Oni su kreatori politika i rukovode našim životima. Zato je vrijeme za promjene. Mlade generacije trebaju voditi svoj narod.
Kada govorite o bošnjačkoj politici, govorimo o SDA?
- SDA je postojala od samog početka i oni su kreatori svih dešavanja. U SDA postoje jako dobri ljudi, s njima dobro sarađujem. Međutim, s nekima iz SDA vrlo je teško sarađivati zbog toga što su im lični interesi iznad svega. Mi Bošnjaci ne smijemo biti u RS podijeljeni, ne smijemo se dijeliti. Nama je ovdje isti cilj. Moramo živjeti zajedno ovdje i imati zajedničku politiku.
Čavka: Nemamo sistem, ovdje svaka kancelarija ima svoju politiku
Srebrenica je posebna priča. Kako biste ocijenili odnos prema Srebrenici?
- U Srebrenici, sve skupa, živi 800 ljudi. To je mrtav grad. Jasno je gdje su dovele te politike. Ja sam često u Srebrenici, ne samo 11. jula. Tužno je i žalosno kada ne možete na ulici sresti nikoga. A da ne govorimo o milijardama eura koje su došle u Srebrenicu i ništa od toga ne vidimo.
Gdje su završili ti novci?
- Nisu došli do ljudi, tamo gdje su trebali. Srebrenica je trebala biti državotvorni projekt Bošnjaka, države BiH. Ona to, nažalost, nije. Niko ne zna gdje su pare, to je posao za tužilaštvo, neka se provjeri. Da je došlo do ljudi, imali bismo nekoliko hiljada povratnika u Srebrenicu umjesto nekoliko stotina. U Vogošći i oko Tuzle živi više Srebreničana nego u Srebrenici. Bojim se da politika iz Sarajeva u prošlosti nije bila za to da se Srebreničani vrate kući.
Tu onda na scenu stupaju, kako biste Vi rekli, vikend-patrioti.
- Pa da, oni dođu u RS za vikend, pa se vrate u Federaciju, gdje žive. Ne prozivam, ali ne mogu oni raditi na povratku u RS, a živjeti u drugom entitetu. Ne mogu oni znati šta su naši problemi, šta nam treba, koliko nam treba. To nije korektno. Oni ne žive sa svojim narodom, uz svoj narod.
Šta treba najprije promijeniti u politici povratka?
- Dvije su ključne stvari - ekonomija i posao. Ogromna je nezaposlenost, beznađe. Treba naći načina kako zaposliti povratnike. Nama dvadeset godina nude dvije teme – hoće li biti rata i važno je da se ne puca. U toj agoniji živimo. Vrijeme je da živimo normalno, nama su potrebni obrazovani ljudi, povratnici, oni koji žele živjeti kod svoje kuće, na svojoj djedovini.
Zašto ste se Vi odlučili za Banju Luku, Republiku Srpsku?
- Imao sam deset godina kada sam s porodicom napustio Banju Luku. Protjerani smo i bolji život našli u Danskoj. Tamo još živi moja porodica. Ja sam se vratio 2003. i ne kajem se. Poznajem još mnoge, uspješne mlade ljude iz cijele Evrope koji se, također, žele vratiti. Mnogi žele otvoriti ovdje svoje kompanije, pomagati povratnicima, ali i drugima, cijeloj BiH. Ja sam taj neki njihov most. Već radim na tome. Želio sam živjeti na svom kućnom pragu, na svojoj djedovini. To je najljepši osjećaj koji možete imati. Sa svojim komšijama, sa svojim prijateljima sam sretan. Banja Luka za mene je najljepši grad na svijetu. Nisam se nikad pokajao, ali da budem iskren, teško bih se odlučio da svima preporučim da se vrate. Povratak je dugotrajan, težak proces. Kada dođete iz sigurnosti, iz sistema u kojem se sve zna, ovdje je teško. Mi, nažalost, nemamo sistem. Ovdje svaka kancelarija ima svoju politiku. Nije lako. Ja zato vjerujem da ima načina da se popravi sve i imamo ljude koji to znaju.
Mnogo je pitanja koja muče povratnike, osim posla, nepravde, meni je ključno i pitanje obrazovanja bošnjačke djece. Ne priznaje se bosanski jezik, sada se otvara pitanje nametanja ćirilice kao glavnog pisma u RS. Je li i to jedan od predizbornih spinova?
- Naravno da jeste. Ponovo jeftini populizam! Ako tumačimo Ustav RS, u kojem i danas postoji smrtna kazna i to još nije promijenjeno, šta sad pričamo o nametanju ćirilice. Ustav RS je jasan, zvanična pisma su latinica i ćirilica. Na tome se sada grade političke karijere. Toga smo se nagledali, jeftine teme!
Nama su potrebni državotvorna politika i državotvorni političari
Kako reći da, evo 23 godine nakon rata, moramo krenuti od početka?
- Nama su potrebni državotvorna politika i državotvorni političari. Bit ću vrlo iskren, nakon smrti Alije Izetbegovića Bošnjaci nisu dobili političara koji bi definisao budućnost države. Mislim da je jedina ličnost na bošnjačkoj političkoj sceni koja može nastaviti državotvornu politiku Fahrudin Radončić. On ima viziju države, računa na prosperitet, koji će se graditi na ekonomiji, te stvoriti nove, bolje uslove za sve koji ovu državu smatraju svojim, mir za sve nas koji želimo živjeti ovdje.
Kako vidite RS nakon izbora?
- Mislim da se neće desiti velike promjene. Nažalost! Tako će ljudi i dalje odlaziti, niko se o tome neće brinuti, ne vidim neke radikalne promjene.
Je li Milorad Dodik najvažniji politički faktor u RS?
- Dodik sam sebe uvijek stavlja u prvi plan, ali, budimo iskreni, svi koji se bave politikom su odgovorni. Dodik vješto to koristi, prikazuje se kao neprikosnoven. No, ima i drugih, Bošnjaci su također politički faktor. Mi smo zvanično i javno na prošlim izborima podržali Mladena Ivanića za Predsjedništvo BiH. Vratio nam je tako što je podržao održavanje referenduma, blokirao potpisivanje ugovora Islamske zajednice s državom... Mi smo zbunjeni. Ne vidimo postoji li razlika unutar srpske politike u RS i ljudi koji vode tu politiku. Pa pogledajte kakvo je bilo glasanje o povlačenju Izvještaja za Srebrenicu! Sve i jedan poslanik glasao je za!
Gdje sebe vidite nakon izbora?
- Kandidat sam za predsjednika, odnosno potpredsjednika RS, u ime SBB-a i nadam se da ću ostvariti dobar rezultat, ostati uz svoj narod, pomoći, kreirati novu politiku koja će nas Bošnjake dovesti do toga da ne budemo građani, ne drugog, nego sedmog reda. Mi smo uvijek živjeli ovdje. Potpredsjednik mora raditi, biti u kontaktu sa svojim narodom, stalno ih obilaziti, vidjeti šta im može pomoći, a ne samo sjediti, svađati se, pisati saopćenja.
Zato ja pozivam Bošnjake da zajedno tražimo promjene, kreiramo bolju budućnost, da državu gradimo u miru. Želim da niko nikada ne mora napustiti svoje ognjište, da se nikome i nikada ne ponovi Srebrenica. Optimista sam i vjerujem da ćemo živjeti bolje. Kod nas je sve moguće i nemoguće, ali siguran sam, može se mijenjati. Nabolje!
Moji su znali da se vraćam u neizvjesnost
- Moji roditelji žive u Danskoj, ja imam državljanstvo. Ali, zasigurno ostajem ovdje, sa svojim narodom, u mojoj Banjoj Luci. Kada sam im rekao da se vraćam u Bosnu, skoro da mi nisu povjerovali. Mislim da i dan-danas nisu načisto s tim. Znali su da se vraćam u neizvjesnost, ali prihvataju to s vremenom.
Umorni smo od propalih politika
- Bošnjaka je prije deset godina bilo dvostruko više nego danas i pitanje je šta će biti za deset godina. Bošnjačka politika nije omogućila povratnicima siguran posao, sigurnu egzistenciju. Frustrirajuće je što ništa ne možemo uraditi, nemamo instrumente za to. Umorni smo od propalih politika koje su nam nuđene. Uostalom, nakon prvih poslijeratnih izbora bošnjačkih poslanika u Narodnoj skupštini je bilo 28, sada ih je pet, sve govori.
