U rodnom gradu je završio mekteb i pučku školu. Nakon toga, kao jedini musliman upisao se u novootvorenu Gimnaziju u Bihaću. Kao učenik Gimnazije aktivno je učestvovao u antidržavnim manifestacijama mladih usmjerenih protiv austrougarske uprave. Sa zgrade Gimnazije u Bihaću na rođendan austrijskog cara Franje zapalio je i bacio žutu zastavu. Protjeran je iz škole i zabranjeno mu je dalje obrazovanje u državi. U zloglasnoj bihaćkoj Kuli, zbog tog čina je odležao pola godine. Nakon zatvora vratio se u Bosansku Krupu i zaposlio se u općini. U periodu od 1918. do 1933. godine obavljao je poslove pisara u advokatskoj kancelariji.
Ostalo je zabilježeno da je Šuvalić poznavao više stranih jezika, književnost i kulturu antičke Grčke i Rima, kao i evropsku literaturu.
„Afirmiran, prije svega, kao pisac proze građansko-socijalne orijentacije napisao je velik broj pripovijedaka koje su objavljene nakon njegove smrti u zbirci Izabrane pripovijetke 1942. godine, a 1997. godine Izabrana djela Murata Šuvalića. Sarađivao je u Novom beharu, kalendarima Narodna uzdanica, Napredak i Islamski svijet, u Hikjmetu i Obzoru.
Prema dosad prikupljenoj evidenciji, objavio je pedesetak bibliografskih jedinica: pripovijedaka, pjesama, novinskih članaka i putopisa“.
Nepoznati autor u Narodnoj uzdanici o Šuvaliću je između ostalog rekao: “Pošten u svom životu i nikao u skromnom i čestitom krajiškom siromašnom svijetu žigosao je svaku nemoralnu akciju onih koji su bezdušno eksploatisali njegova čestitog Krajišnika — junaka i često ga ponižavali u njegovu ljudskom dostojanstvu“.
Njegov prijatelj Husejn Šehić Ahmedov rekao je da su „svi naši veliki i zaslužni sinovi umirali u bijedi, zadnji im dani života gorčinom bili zaliveni. Tako je bilo s velikim Musom Ćazimom, tako je od svakog ostavljen zadnje dane proveo nesumnjivi talenat, neustrašivi borac protiv zla i tiranije, književnik Murat Šuvalić, a tako su završili i ostali sinovi Bosne.“
Za Murata Šuvalića Alija Nametak je kazao da je bio „najvoljeniji i najčitaniji“ pisac s početka prošlog stoljeća. I danas se u Bosanskoj Krupi ne zna mnogo o Muratu Šuvaliću. Skoro cijelo jedno stoljeće bio je neopravdano zaboravljen, prije svega zbog ismijavanja vlasti tadašnje Vrbaske banovine i bana koji je po zanimanju bio mesar, upućen iz Beograda „da uvede red u Bosansku krajinu“. Govori se da mu je ban ponudio sahan dukata u zamjenu za neobjavljivanje priče „Moj junac“, što je Šuvalić, iako vrlo siromašan odbio. Pisao je o bunama Srba na području Grmeča, hajducima i uskocima koje je podržavala aktuelna vlast a koji su tada po bosanskokrupskim selima pljačkali i palili muslimanske kuće i džamije.
Murat Šuvalić, vrijedni pjesnik, pripovjedač, satiričar i publicista zasigurno spada u red najobrazovanijih ličnosti svoga grada, ali i krajiških intelektualaca 20. stoljeća. Impresivno je i to što je za te prilike bio jako dobro informisan o geostrateškoj politici, međunarodnim odnosima, krizama, te se kroz svoje publicističke priloge u „Islamskom svijetu“ i „Islamskom glasu“ osvrtao na probleme u Palestini, Afganistanu, Egiptu idr. tadašnjim kriznim žarištima. Veoma glasan je bio u ukazivanju na problem selenja bosansko-hercegovačkih muslimana u Tursku koji je tadašnja vlast sistemski kreirala i podržavala.
Zajedno sa Fejzulahom Čavkićem i Huseinom Šehićem bio je glavni nosilac ideje i aktivnosti Gajreta u Bosanskoj Krupi. Gajret je preteča današnje BZK Preporod.
Roditelje je izgubio rano a i sam je bio slabog zdravlja jer je trpio posljedice zatvorskog života. Živio je skromno u jednoj sobi u kući svoje sestre Munire udate Alagić.
Umro je 18. marta 1936. godine. Njegovoj dženazi prisustvovao je izuzetno veliki broj ljudi. Sahranjen je na mezarju džamije Mahala u Bosanskoj Krupi. Džamija je stradala tokom drugog svjetskog rata a komunističke vlasti su njene ostatke u potpunosti uklonili. Zajedno sa džamijom uklonjeno je i mezarje a na džamijskoj parceli izgrađen je Dom Zdravlja Bosanska Krupa. Jedan dio nišana među kojima i Šuvalićev prenesen je na lokalitet mezarja Lipik.
Godine 1971. u islamskim informativnim novinama „Preporod“ u povodu 35-e godišnjice smrti, njegov prijatelj Husein Šehić Ahmedov je zapisao:
„Sjećajući ga se nakon trideset pet godina, odajući mu dužno poštovanje i zahvalnost za sve što je učinio ovaj neustrašivi dobri čovjek za sve potlačene ljude, a posebno za nas Muslimane, molim Boga da primi naše molbe za blagoslov njegove široke i plemenite duše“.
Tekst: Asmir Crnkić
