Trnovsko selo Lukavac nas je dočekalo obasjano suncem i veselom igrom četvero mačića oko naših kola. Uzgred, mačići nas nisu napuštali cijeli dan, s nama su se penjali uskom asfaltnom trakom do uzvišenja iznad sela, bili su s nama i poslije, a kada smo krenuli nazad, jedva smo od njih uspjeli pokrenuti automobil. Neki od mještana, a prema podacima od prije šest godina, ima ih u Lukavcu 46, dobaci: “Ponesite ih u Sarajevo, vidite da oni to žele.”
Da smo znali da je 1971. u Lukavcu živjelo 379 stanovnika, a deset godina kasnije, ‘81. - 225, a da ih je na popisu 1991. godine bilo tek 66, odgovorili bismo mu da nas to ne čudi, da su odlasci iz tog prelijepog sela počeli još puno prije rata, na koje, u središtu Lukavca, podsjeća hair-česma.
Na njoj piše da je podignuta u znak sjećanja na mještane koji su u oslobodilačkom ratu ‘92-95. izgubili život: Berilo, Hošić, Čolak, Krajina... Malo dalje je spomen-ploča na kojoj piše da je za vrijeme znamenitog pohoda grupe proleterskih brigada u Bosansku krajinu upravo u tom selu, sa 1. na 2. juli 1942. prenoćio Josip Broz Tito, vrhovni komandant NOVJ (stoji komadant).
Eh, kada bi kontejneri bili na nekom drugom mjestu, a ne upravo tu, pored ove spomen-ploče, koju su postavili Opština Trnovo i UABNOR Ilidža u julu 2016. godine.
Nismo uspjeli saznati da li je, gotovo do temelja srušena kućica, u blizini, upravo ta u kojoj je prenoćio Tito, ali nimalo ne sumnjamo da će aktuelna trnovska vlast prepoznati koliko bi značajno bilo njeno obnavljanje. Jednog dana bi, recimo, mogla postati lukavački muzej.
O bojama jeseni, o raspuklim mehkim šipurcima, o tišini koja je sve drugo učinila relativnim, dovoljno govore slike na kojima je i tamošnja bijela džamija, u kojoj se, već tradicionalno, uči mevlud, pa je tako bilo i ovogodišnjeg jula. Kažu, tu priliku da vide Lukavac, i da vide jedni druge, ne propuštaju mnogi od onih koji su vezani za taj kraj, a danas žive ko zna gdje na ovoj planeti.
Onda se opet sve izgubi u smiraju, pa nije čudno da su mačići kao zaleđeni stajali na cesti dok smo se udaljavali. Pretvoriše se u tačku, koja se odjednom podiže u zrak. Ne, to je ipak bio suhi list.
EDINA KAMENICA
