Bijeljinka Marica Gajić utjelovljuje nesalomivi duh naših Zmajica i neformalna je liderica košarkaške selekcije koja je postigla historijski uspjeh: naše djevojke su zauzele peto mjesto na Eurobasketu i osigurale sebi kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2022. Za Graciju Marica Gajić govori o sebi, otkrivajući nam malo poznate detalje, ali i o uspjehu na Evropskom košarkaškom prvenstvu, te prijateljstvu sa saigračicama
Kada se bude pisala novija historija ženske košarke, nezaobilazno mjesto u njoj će naći nacionalni tim BiH koji nam je podario trenutke nevjerovatne euforije. Marica Gajić, naturalizovana Bosanka Jonquel Jones, te Milica Deura, Miljana Džombeta, Nikolina Babić, Dragana Domuzin, Nikolina Delić, Melisa Brčaninović, Nikolina Džebo, Irena Vrančić, Matea Tavić i Anđela Delić osvojile su peto mjesto na Eurobasketu, te iza sebe ostavile daleko favorizovanije reprezentacije, a svojim uspjehom osigurale i mjesto u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u košarci 2022. A i ovo takmičenje sada više ne izgleda kao daleki san, jer od 16 ekipa iz kvalifikacija njih 12 naredne godine ide na završnicu u Australiji.
Ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine oduševila je sve navijače, a, nadamo se, postidjela sve one koji su mogli pomoći da ova selekcija ima optimalne uslove za pripreme i rad. Teško je riječima opisati kakve su razmjere uspjeha. Ali, eto, dovoljno je možda da samo razmislimo i pokušamo naći bilo kakav životni aspekt u kojem je Bosna i Hercegovina na petom mjestu. Naravno, ako se ne radi o korupciji, zagađenom zraku ili stopi smrtnosti od koronavirusa. Tu smo u samom svjetskom vrhu.
Prva među jednakima
Košarkašice je predvodila fenomenalna Jonquel Jones, koja je trenutno jedna od najboljih igračica svijeta, ali ono što je najveća snaga djevojaka jeste izvrstan timski duh koji je donio fanatičnu borbu za svaku loptu na Eurobasketu. Marica Gajić prva je među jednakima: naša ponajbolja košarkašica nije igrala u posljednje dvije utakmice Eurobasketa zbog povrede lista i tetive, a propustila je i zadnja dva meča kvalifikacija za prvenstvo, na šta je i podsjetila sad kad je sve završeno: “Bilo mi je teško u februaru da ih gledam kada su igrale odlučujuće mečeve protiv Švicarske i Estonije bez mene, ali naša snaga je u kolektivu. Niko nema srce kao mi, kao ove djevojke. Imamo taj X-faktor, i to je naše zajedništvo. To nas krasi, odnosno to nas odvaja od drugih. Kada jedna padne, druga je tu da povuče konce. Uz ove cure je sve lakše”, kazala je Marica po dolasku u BiH, gdje je našim košarkašicama priređen emotivni doček ispred sarajevske Vijećnice.
Upravo na Maricinom Facebook profilu objavljeno je i pismo koje su potpisale sve igračice, u kojem su jasno dale do znanja da gotovo nikakvu podršku nisu imale i da im sada “naknadna pamet” i čestitke sa svih strana od ljudi iz vlasti koji ih nisu primjećivali jednostavno nisu potrebni. “Bile smo zapanjene količinom čestitki političara s najviših nivoa vlasti, a koji prethodno nisu izdvojili ni feninga za naše pripreme. Da ne govorimo kako takođe od njih nismo dobile bilo kakvu nagradu za plasman na Eurobasket, kao ni za ulazak među najboljih osam ekipa Evrope. Raznih obećanja i inicijativa je bilo, ali očito je tek riječ o jeftinom populizmu, jer nikad nisu realizovani. Bez obzira koje je bilo opravdanje za takav maćehinski tretman reprezentacije, nije u redu da političke poene na našem uspjehu grabe oni koji do jučer nisu htjeli ni da nas pogledaju”, stoji, između ostalog, u pismu košarkašica BiH.
Početak košarkaške budućnosti u “Budućnosti“
Ova sportistkinja iz Bijeljine, koja je 27. aprila proslavila svoj 26. rođendan, rado je pristala da sa Gracijom podijeli svoje dojmove nakon osvojenog petog mjesta, ali i otkrije neke detalje o sebi koji su malo poznati javnosti. “Prisutni su konstantna euforija i zadovoljstvo, jer je ovaj uspjeh rezultat našeg dugogodišnjeg rada i zalaganja. Izuzetno sam ponosna na naš tim.”
Dok je pakovala torbe za povratak kući razmišljala je samo o tome kako će zagrliti svoju sestru, koja joj, kao i mama, pruža najveću podršku. Marica je u Bijeljini završila osnovnu školu, zamišljala je tada kako će jednog dana postati ambasadorica, ali su je rezultati i ljubav prema košarci, koju je otkrila sa 12 godina, odveli u drugom pravcu. Počela je igrati u bijeljinskoj “Budućnosti”, a sa 14 godina postala je najbolja igračica u bh. prvenstvu za seniorke, što joj je dalo temelje da raširi krila i odleti u Sloveniju, u KK “Athlete Celje”, i to sa samo 15 godina. Rastanak od porodice teško joj je pao, kaže da je prvih šest mjeseci “samo išla u školu, na trening i plakala”. Shvatila je tada da košarka za nju nije više samo igra i da postaje ozbiljno. “Bilo je to možda i najvažnije životno poglavlje. U Celju sam se afirmisala kao igračica, naučila da se borim sama kroz život.” Njezine vještine nisu ostale nezapažene pa je Marica karijeru nastavila u Turskoj, zaigravši za čak četiri tima: Girne, Yakin Dogu, Mersin i Hatay.
Dok se Marica predano usavršavala, 2015. godine stigla joj je vijest o kojoj sanja svaka košarkašica: izabrana je na draftu za WNBA, najjaču žensku košarkašku ligu, a klub koji ju je želio pod svojim krovom bio je Washington Mystics. U dogovoru s trenerom američke ekipe, odlučeno je da je ipak prerano za odlazak “preko bare”, te je Marica ostala u Evropi.
Navijači su nas hranili emocijama
Uza sve njene uspjehe, Marica pokazuje odlike vođe i nekoga ko gradi timski duh ekipe, a to joj je, kao i njene igre na terenu, priskrbilo i titulu “nova Raza Mujanović”. To je Marici veliki kompliment: Razija je ušla u Dvoranu slavnih, te na nju prvu pomislimo kad slavimo uspjeh košarke. Nesumnjivo je zato da mlada Bijeljinka puno znanja i iskustva crpi od svoje tim menadžerice, što je funkcija koju Razija Mujanović trenutno ima u našoj reprezentaciji.
Prije početka Eurobasketa Marica je napustila špansku Avenidu, a dalje će nastaviti u francuskom Flammes Carolu. Iza nje je zaista sjajna karijera, a kruna je bila upravo peto mjesto u Evropi s reprezentacijom BiH. Velike zasluge za svoje uspjehe pripisuje porodici. “Moja porodica je moja najveća podrška. Vjerujem da isto važi za cijeli tim. Međutim, ne mogu da ne pomenem podršku koju su nam pružili navijači i naši sunarodnici – hranili su nas emocijama koje su nam dale dodatni vjetar u leđa na putu ka istorijskom rezultatu.”
A svi smo svjedočili nevjerovatnoj povezanosti naših djevojaka na terenu, što je, pokazalo se, ključ za fantastičan rezultat koji su napravile, naravno uz odlične poteze koje je vukao selektor Goran Lojo. “Jako smo bliske”, kaže Marica Gajić. “Zajedništvo je ono što pravi razliku između nas i ostalih reprezentacija. Funkcionišemo kao jedna velika porodica. Družimo se i van reprezentativnih obaveza, održavamo kontakte tokom cijele godine i podrška smo jedna drugoj.”
Priča nam Marica kako je inspiriše svaka osoba koja se usudi slijediti svoja osjećanja i snove, koja odbaci predrasude i pokuša promijeniti stvari bez straha od neuspjeha. Od svojih osobina najviše voli to što se ne plaši novih izazova, već im se raduje, kao i to što je društvena i lako se uklapa u bilo koju sredinu.
Najboljom košarkašicom svih vremena smatra Amerikanku Dianu Taurasi, a kad smo je upitali nešto što je nikad niko nije pitao: koga bi voljela vidjeti da je igra na filmskom platnu, prsnula je u smijeh: “Tu ulogu bih bez razmišljanja dodijelila upravo mojoj sestri! Iako se ne bavi glumom, ne sumnjam da bi je bez greške iznijela.”
Emotivnu po prirodi, Maricu, priznaje nam, nije teško rasplakati te često zna pustiti suzu i kad gleda filmove, a njezini omiljeni glumci su Tom Hardy i Scarlett Johansson, dok nenadmašivim glumcem s naših prostora smatra Žarka Lauševića. Kad nađe vremena, voli čitati trilere američkog pisca Harlana Cobena. Sama je sebi, kako kaže, najžustriji kritičar, a nada se da je bliski ljudi doživljavaju kao požrtvovanu, emotivnu i velikodušnu osobu.
