Nemoguće je da čovjek čini grijehe i da konstantno čini ogromna dobra djela, nemoguće. Zato što čovjek kada čini grijehe, kada čini ono što Allah ne voli, ono što Allaha srdi, pogotovo tajne grijehe, gubi slast imana, biva kažnjen time. Allah će takvog kazniti, prije ili kasnije. Pa ga kazni, kao što je jedan rekao – koliko sam ti puta učinio grijehe, a nisi me kaznio. A jeste ga kaznio – srce mu je zamrlo, izgubio je slast u ibadetu. Onaj ko izgubi slast u ibadetu on će na kraju i ostaviti ibadet, jer je teško činiti nešto u čemu ne uživaš. Ali onaj koji uživa, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uživao u namazu, pa bi govorio Bilalu, radijallahu anhu: “O Bilale, uči ikamet za namaz, odmori nas namazom.” Ili: “Slast moga oka i rahatluk duše učinjen je u namazu.” Zato je i stajao toliko dugo da su mu pete pucale od dugog stajanja. On je uživao u tome, a kada čovjek uživa u nečemu teško da će se od toga rastaviti. Ali kada čini pod prisilom, prije ili kasnije će to ostaviti. Zato se dobro čuvajmo griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala.
Došlo je u hadisu kod imama Tirmizija, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim, da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada god čovjek učini grijeh na njegovo srce se zabilježi tačka.” Hasan el Basri, radijallahu anhu, je rekao: “Grijeh po grijeh, grijeh po grijeh, tačka po tačka, sve dok srce ne pocrni u potpunosti i ne zamre.” Zato se dobro čuvajmo griješenja, svih vrsta grijeha. Podučimo se koji su to grijesi koji čovjeka izvode iz vjere, gledajmo da smo što dalje od njih, i velikih upropaštavajućih grijeha koji čovjeku poništavaju ogromna dobra djela.
Ali se dobro čuvajmo i “malih” grijeha, zašto? Zato što mnogi ne obraćaju pažnju na male grijehe: “hajde, Allah je Milostiv, Allah će oprostiti.” Nije problem, Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu, ali kad ćeš ti prestati s tim grijesima? Došlo je u brojnim hadisima upozorenje upravo na male grijehe. “Dobro se čuvajte malih grijeha jer kada se oni sakupe na čovjeku unište ga.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, male grijehe poredi sa skupinom ljudi koji su na putovanju, pa u jednom momentu svrate da malo odmore, pa jedan od njih donese grančicu, drugi donese grančicu, treći donese grančicu, dok ne sakupe dovoljno granja da potpale vatru i da su skuhaju sebi ručak. E takav je isto primjer: jedan grijeh, drugi grijeh, treći grijeh, sve dok se ne nakupe na čovjeku i dok ga ne sagore. Čuvajmo se takođe tajnih grijeha. Kako kaže Ibn Kajjim, rahimehullah: “Osnova popuštanja u vjeri jesu tajni grijesi, kao što je osnova postojanosti, čvrstine u vjeri tajni ibadeti.”
Dahak, rahimehullah, je rekao: “Ne znam da je neko naučio Kur’an pa ga je zaboravio osim zbog grijeha.” Kada je došao čovjek Hasanu el Basriju, radijallahu anhu, i rekao: “Ne mogu da ustanem na noćni namaz.” A noćni namaz toliko vrijedan, najbolji namaz nakon obaveznih. “Ja hoću da ustanem, volim taj namaz, ali ne mogu.” Pa mu je odgovorio: “Tvoji grijesi su te privezali za postelju.” Spominje se drugom prilikom da je, Hasan el Basri, radijallahu anhu, rekao: “Nemoj griješiti Allahu danju, pa će te Allah izvesti pred Sebe noću.” Omogućiće ti da klanjaš noćni namaz.
Imam Es-Sevri, rahimehullah je rekao: “Zbog jednog grijeha pet mjeseci nisam mogao ustati na noćni namaz. Vidio sam čovjeka u džamiji kako plače pa sam pomislio – pretvara se.” A šta mi sve mislimo i govorimo… Ibn Sirin, rahimehullah, u poznim godinama je zapao u veliki dug, pa kaže: “Znam ja odakle dolazi ovaj dug. Ovaj dug dolazi od grijeha kojeg sam počinio prije 40 godina.” Neminovno kada počinio grijeh to ostavlja trag na nas, naš ibadet i na druge.
