“Kao scenarista, reditelj vi zamišljate svoj budući film, često u detalje. Sjednete u svoj mentalni bioskop i gledate ga u svojoj mašti. Ta slika, doživljaj, često je traumatično različita kad se pretoči u realnost snimanja na setu”, kazao je ovo u razgovoru za Raport bh. reditelj Pjer Žalica nekoliko dana prije svjetske premijer njegovog filma “Praznik rada”.
Film “Praznik rada” će 19. augusta zatvoriti 28. Sarajevo Film Festival. Film će biti prikazan u Open Air programu Sarajevo Film Festivala.
Radnja filma “Praznik rada” prati Armina, koji se nakon deset godina u Njemačkoj, u gluho doba noći, vraća u Bosnu. Prvomajski su praznici, Armin se tek oženio i želi iznenaditi svoga oca Fudu, ali Fude nema kući. Komšija kaže: “Uhapsiše Fudu, ko zna zašto.” U mahali nemir. Fudo da je zločinac?! Armin želi doznati istinu, a komšiluk proslaviti Praznik rada.
Scena iz filma “Praznik rada”
Istaknuti bh. reditelj u razgovoru za naš portal govorio je novom o filmu, atmosferi na snimanju filma, ali se komplikacijama koje su ih zadesile.
Između ostalog, osvrnuo se i na Sarajevo Film Festival te se prisjetio najljepših uspomena sa ovog festivala.
Sjajan zadnji akord
Svjetska premijera filma “Praznik rada” zatvorit će 28. Sarajevo Film Festival. Ostalo je još jako malo vremena? Jeste li uzbuđeni i kakav je osjećaj da baš Vaš film zatvara festival?
Vrlo sam uzbuđen. Skoro četiri godine smo radili, velika strast, velika očekivanja, usponi, padovi, pandemija, vrlo uzbudljivo putovanje koje je sada iza nas. Jedna velika avantura je iza nas, ali, u stvari, tek počinje. Jer, nismo mi pravili film radi avanture, nego radi i za gledaoce. I sada ćemo ga konačno moći vidjeti. Zatvaranje velikog festivala, našeg festivala, je idealna pozornica za to. Normalno da smo svi uzbuđeni, ali smo i puni pozitivnih očekivanja. Vjerujemo da će to biti sjajan zadnji akord jednog sjajnog festivala.
Trailer filma mnoge je zaintrigirao. Koliko je bilo naporno raditi na filmu i sada kada je sve završeno šta mislite kakve će reakcije publike biti? Rekli ste jedne prilike da je nabitniji sud upravo publika.
Film je teško napraviti u idealnim uslovima, u našoj zemlji graniči sa nemogućom misijom. Da biste napravili bh. film morate obezbjediti većinu novca iz vana, to nema logike. Zašto bi neko ulagao više od vas u nešto što na koncu nije njegovo nego je vaše? Ali, još uvijek uspijevamo, dijelom zato što pravimo dobre filmove, dijelom što smo uporni kao mazge. Ali, to se sve zaboravi, priroda je procesa i nešto je što morate da prihvatite ko činjenicu. Ipak, najbolja nagrada za uloženi trud su reakcije publike. Ukoliko publika prihvati vaš film, zavoli ga, onda sav trud i muke, često i poniženja, bez pretjerivnja kroz koja ste prošli više nisu bitna.
Uloge u filmu su ostvarili neki od naših najistaknutijih glumaca poptu Muhameda Hadžovića, Emira Hadžihafizbegovića, Admira Glamočaka, Aleksandra Seksana, Jasne Žalice… Uspjeli ste okupiti sjajnu ekipu. Kako je bilo raditi sa njima i vjerujem da snimanje i ovog filma nosi veliki broj lijepih uspomena?
Kao scenarista, reditelj vi zamišljate svoj budući film, često u detalje. Sjednete u svoj mentalni bioskop i gledate ga u svojoj mašti. Ta slika, doživljaj, često je traumatično različita kad se pretoči u realnost snimanja na setu. Nekada je bolje od onoga što ste zamišljali, planirali, a nekada, ne tako rijetko i mnogo gore. To, da li će film u praktičnoj realizaciji rediteljevih zamisli biti bolji ili gori zavisi od kvaliteta autora-saradnika i kvaliteta prirode saradnje između njih i reditelja.
