Da je svašta pretrpio i to ne samo za ljepotu, nije nikakva novost, jer kakvo to srce junačko moraš imati da na homofobnom Balkanu kao muškarac s bradom nosiš raskošne ženske haljine i puniš najveće dvorane opjevavajući vlastitu bol, a narod te obožava.
"Ja sam nadišao i nadvisio se iznad sve žabokrečine koje može društvo imati. Ja uopće nisam biće društva, više ne funkcioniram po društvenim normama. To je zapravo jedini vid slobode, kada ti kao umjetnik radiš ono što tvoje biće iziskuje od sebe. Kao takvo mogu stvarati, pjevati u muškom i ženskom rodu i tako se oblačim", objasnio je Vrećo poziciju iz koje djeluje na umjetničkom i privatnom planu.
Iako je u početku karijere putem društvenih mreža znao govoriti o svom ljubavnom životu i tvrdio da je privatno u njegovu slučaju javno, a ni medijima, posve očekivano, nije manjkalo interesa za taj segment njegovog života, priznaje da je iz toga naučio tešku lekciju. Nekoć je sanjao da ima vlastitu obitelji, no brdoviti Balkan je i po tom pitanju odradio svoje.
"Htio sam usvojiti dijete iz doma, ali naš sistem ne funkcionira tako. Oni će radije imati nesretno dijete u domu, nego da bude s obitelji koja mu može pružiti ljubav i sve ono materijalno što treba, od obrazovanja nadalje", ispričao je.
Vječno na putu, radno i u pokretu, Božo tvrdi da živi svoj san. Svojim putem samouvjereno, no graciozno kroči u visokim potpeticama i to s crvenim Louboutin poplatom jer, kako tvrdi, udobnije štikle za njega ne postoje.
"Često mi se događa da dolazim na scene koje imaju pukotine. Kod mene su uvijek ove olovka-potpetice pa naprosto upadam u te rupe. Bude zabavno s tehničarima koji lijepe trake između dasaka da ne propadnem", kroz smijeh je ispričao Vrećo.
