Uz široku paletu vitaminskih suplemenata na policama apoteka i veliki broj informacija o njihovoj upotrebi lako se zbuniti, preopteretiti i na kraju i odustati od kupovine i upotrebe. Kako epidemija ne jenjava, istraživači širom svijeta traže rješenja, a posebno su fokusirani na upotrebu vitamina D. Može li upravo vitamin D biti ključna stvar u budućnosti?
O ovoj temi razgovarali smo s doktoricom farmaceutskih nauka Lanom Lekić, koja nam je govorila o benefitima ovog vitamina, posebno u zimskom periodu.
Vitamin D, poznat i kao vitamin sunca, topiv je u mastima i za razliku od ostalih vitamina, koji se u organizam unose isključivo prehranom ili dodacima, može se sintetizirati u organizmu, tačnije u koži, pod utjecajem sunčevog zračenja. Procjenjuje se da više od jedne milijarde ljudi širom svijeta ima niske koncentracije vitamina D zbog čega se s pravom govori o „pandemiji“ hipovitaminoze D, a najniže vrijednosti bilježe se tokom zimskih mjeseci.
Vitamin D je jedini vitamin koji ima ulogu hormona i veže se za receptore u cijelom tijelu u više od trideset različitih tkiva i na mnogim vrstama ćelija -leukociti, astrociti, neuroni. To vezanje pokreće ekspresiju niza gena uključenih u mnoge ćelijske procese, što utiječe na ponašanje našeg genskog zapisa.
– U slučaju glavnih autoimunih bolesti poput dijabetesa, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, upalnih bolesti crijeva, kao i kožnih bolesti poput psorijaze, ekcema, utvrđeno je da se koncentracija D vitamina smanjuje s pojavom bolesti. Receptori za vitamin D su i u nervnim ćelijama, tako da vitamin D štiti nervni sistem, smanjujući oksidativni stres, broj smrti od moždanih udara. Igra važnu ulogu u odbrani od kardiovaskularnih oboljenja, upalnih procesa i bolova, slabosti mišića i prevenciji padova, osteoporoze i osteopenije, prevenciji karcinoma, kod upalnih kožnih procesa poput akni, poboljšanju ožiljnog tkiva i fleka, prevenciji gubitka sluha i zujanja u ušima, depresije, demencije, shizofrenije, autizma, Parkinsonove bolesti i Alzheimera – kazala je Lekić.
Vitamin D nalazimo u hrani životinjskog porijekla kao što su riba (losos, tuna, srdele, skuša, bakalar), žumance, punomasno mlijeko. Međutim, ukupni unos vitamina D putem hrane je vrlo malen i iznosi svega 20 posto od ukupnih dnevnih potreba. Stoga su edukacija stanovništva, odabir pravih namirnica, suplementacija vitamina D i praćenje koncentracije vitamina D u krvi različitih ugroženih populacijskih grupa od posebnog značaja.
U slučaju nedostatka, trebalo bi koristiti suplementaciju, a na tržištu danas postoje brojni preparati vitamina D koji dolaze u različitim oblicima, kao što su tablete, kapsule, kapi, sprejevi i ampule, koji se osim prema obliku, razlikuju i po koncentraciji vitamina D u preporučenoj dnevnoj dozi. Zbog veće apsorpcije preporuka je uzimati kapi D vitamina.
Novi oblik primjene D vitamina putem kreme/masti, prema studijama, povećava procent apsorpcije na mjestu primjene, omogućuje da zaobiđemo sistemsko djelovanje, jača imunitet kože čime postižemo kontrolisanu i lokaliziranu dostavu lijeka. Lokalnom primjenom osiguravamo poboljšanu penetraciju i posljedično dovodimo do boljeg terapijskog ishoda i povećanog zadovoljstva pacijenata – posavjetovala je na kraju doktorica farmaceutskih nauka Lana Lekić.
