Koliko je stara ta tradicija i tko su bili prvi zaručnici na svijetu?
Povijest piše da tradicija vjenčanog prstenja datira iz starog Egipta. Brojni nam fizički dokazi potvrđuju da su prvi zaručnici bili stari Egipćani prije gotovo pet tisuća godina, a prsten – kao simbol vječnosti, bio je popularan u brojnim kulturama, piše Zadovoljna hr.
Stari Rimljani su vjerovali da kroz četvrti prst lijeve ruke prolazi vena koja vodi direktno do srca pa zato danas, nakon zaruka, prsten nosimo baš na tom prstu. Iako danas znamo da takva vena ne postoji, svejedno njegujemo tradiciju i veselimo se tom slatkom trenutku kad nas voljena osoba pita hoćemo li se udati za nju.
Ova se tradicija nastavlja i na dan vjenčanja, kad mladenci razmjenjuju burme koje su uvertira u njihov zajednički život. Međutim, neki od nas ne vole nositi prstenje, ili jednostavno smatraju da komad nakita nema nikakve veze s ljubavi pa zaobilaze ovu tradiciju.
Iako postoje žene koje imaju ovakvo mišljenje, muškarci su skloniji nenošenju vjenčanog prstena.
Postoje i prilično dobri razlozi zašto neke osobe prsten spremaju u ladicu. Oni nemaju veze s nevjerom, nepoštivanjem, lažima ili nedostatkom ljubavi, a u nastavku možete pročitati o kojim je razlozima riječ.
Osobna uvjerenja
Neke osobe jednostavno smatraju da ova tradicija nema nikakve veze s ljubavi i da je prsten tek etiketa koja ljudima oko nas prikazuje našu ljubav. Ljubav je intiman osjećaj između dvije osobe, a ne dokazivanje drugima pa osobe koje imaju ovakvo mišljenje zaobilaze tradiciju.
Jedan od njih je Stjepan iz Osijeka.
“Moja supruga je ljubav mog života i bilo joj je važno da joj stavim prsten na ruku. To sam i učinio, čak sam jedno vrijeme nosio i burmu. Ali meni to nekako nema smisla. Razumijem žene koje se vesele i prijateljicama pokazuju dijamant na ruci, ali svoju burmu držim u ladici jer to jednostavno nisam ja”, priznao je.
Alergije
Da, i to je moguće. Iako su rijetke, neki ljudi jednostavno ne podnose zlato i srebro jer im se na koži pojavi crvenilo i svrbež. Bez obzira na to slažu li se s ovom tradicijom ili ne, njima nakit stvara zdravstvene probleme pa su primorani vjenčano prstenje spremiti u ladicu, a ljubav pokazati na druge načine.
Posao
Neka zanimanja isključuju nošenje prstena. Primjerice, kirurzi, građevinarci ili osobe koje rade s teškim strojevima, jednostavno ne mogu nositi prstenje jer im je to potpuno nepraktično, a može biti i opasno.
Čak i neki sportaši izbjegavaju ovu tradiciju zbog nepraktičnosti. Iako nije konkretno povezano s rukometom, sjećamo se situacije u kojoj je naš reprezentativac Ivan Čupić preskakao ogradu i ostao bez prsta na kojemu je bio vjenčani prsten.
Praktičnost
Neke osobe nemaju naviku nositi prstenje pa im je ova tradicija jako nepraktična. Postoje oni koji prsten stave samo u posebnim prilikama, a vremenom jednostavno zaborave na njega.
Jedan od njih je Mateo iz Zagreba.
“Ne mogu zamisliti nositi prsten. Imam osjećaj kao da imam neko strano tijelo na ruci koji mi izrazito smeta. Nemam ništa protiv toga i jedno vrijeme sam ga stavljao u posebnim prilikama, primjerice, kad bi moja žena i ja išli na vjenčanje. Vremenom sam izgubio i tu naviku”, govori Mateo.
Višak kilograma
Neki bračni parovi cijeli svoj život nose prstenje, a život ponekad na naše tijelo baci koji kilogram viška. To zna biti izrazito nezgodna situacija, a zna se dogoditi i da prsten mora na rezanje kako bi se spasio prst. Nakon takvog iskustva, ljudi odluče prsten zauvijek ostaviti sa strane.
Neki ljudi ne vole nakit
I to je sasvim u redu. Ako cijeli život izbjegavate nošenje nakita, svadbena tradicija to ne bi trebala promijeniti.
“Ne volim nositi nakit. Nikada nisam nosila ni ogrlice ni narukvice, a prstenje još manje. Sitne naušnice su jedini komad nakita koji kod mene dolazi u obzir. Lijepa mi je ta tradicija s prstenjem, ali mi smo zajedno burme spremili u kutiju. Probala sam jedno vrijeme prsten nositi na tankom lančiću, ali ne osjećam se dobro. Smeta mi”, rekla je Sanja iz Zagreba.
