“Nikada neće biti srebrnog metka [koji dokazuje da psi, ili bilo koja životinja, sanjaju],” rekao je David M. Peña-Guzmán, profesor filozofije znanosti na Državnom univerzitetu San Francisco i autor knjige “Kada životinje sanjaju: Skriveni svijet životinjske svjesnosti.”
“Nije stvar u pronalaženju tog jednog dokaza koji će potvrditi ili opovrgnuti slučaj sanjanja kod životinja,” rekao je. “Radi se o analizi složene mreže dokazne podrške.”
Brza pretraga na YouTubeu potvrđuje da se psi trzaju, udaraju i rade mnogo simpatičnih stvari dok spavaju. Nijedno od toga ne dokazuje da sanjaju. Ali njihova moždana aktivnost to snažno sugerira.
Kao i ljudi, psi ulaze u fazu brzih pokreta očiju (REM) tokom spavanja, kada njihova moždana aktivnost izgleda vrlo slično kao kad su budni. Tada ljudi sanjaju. Vjerovatno je isto i za pse.
Zapravo, kada je riječ o spavanju, dvije vrste su toliko slične da je studija zaključila da možemo učiti o ljudskom snu proučavajući moždanu aktivnost pasa dok spavaju.
O čemu psi sanjaju?
Vjerovatno o onome s čime se susreću dok su budni. U svojoj knjizi, Peña-Guzmán je citirao istraživanje primatologa Kimberly Mukabee, koja je promatrala uspavane čimpanze kako koriste znakovni jezik (ASL) da traže kafu, poslasticu koju su probali dok su bili budni.
1960-ih, neurolog Michel Jouvet proučavao je mačke s oštećenjem ponsa, dijela moždanog stabla odgovornog za mišićnu atoniju, koja sprečava životinje da se kreću tokom REM sna. Dok su tehnički spavale, skakale su i grebale, što je snažan znak da su sanjale upravo ono što biste očekivali: lov na plijen.
Psi su pokazali slična ponašanja, prema knjizi “Sanjaju li psi? Skoro sve što vaš pas želi da znate” koju je napisao Stanley Coren, profesor psihologije koji proučava ponašanje pasa. Istraživanja su pokazala da štakori pokazuju istu moždanu aktivnost tokom REM sna kao i dok trče kroz labirinte.
Dok bismo mogli naslutiti o čemu psi sanjaju na osnovu njihovih budnih opsesija (komadići mesa, igranje u parku, maženje od strane vlasnika, itd.), kako oni doživljavaju te snove moglo bi nam biti potpuno strano. Svi koji su strpljivo čekali da njihov pas pregleda svako drvo i svjetiljku u svom kvartu znaju da psi uglavnom doživljavaju svijet kroz miris.
Nos psa sadrži stotine miliona receptora u poređenju s naših otprilike 6 miliona. Kao zmije i mačke, oni imaju vomeronazalni organ koji detektira hemikalije koje mi ne možemo, poput feromona koji ukazuju na to da je drugi pas spreman za parenje.
Budući da doživljavaju svijet kroz nos, razumno je pretpostaviti da miris oblikuje način na koji doživljavaju snove, rekao je Peña-Guzmán. Za razliku od svjetlosti, mirisi se zadržavaju i šire. Porodica može napustiti kuću, ali za psa su još uvijek prisutni u obliku njihovog karakterističnog mirisa. Vaš pas također mapira fizički prostor pomoću mirisa. Taj potpuno drugačiji odnos prema vremenu i prostoru mogao bi rezultirati snovima koje jedva možemo zamisliti.
Možda nikada nećemo saznati tačno o čemu psi sanjaju i kako ti snovi izgledaju ili se osjećaju. Ali, uzimajući u obzir ono što znamo o njihovim emocijama, društvenom životu i sjećanju, možemo odrediti “prostor mogućeg” u njihovim snovima, rekao je.
Zašto je važno da psi sanjaju?
Po mišljenju Peña-Guzmána, “čim možete razumno pripisati sanjanje nekom stvorenju, automatski mu morate pripisati i svijest.”
“Sanjanje je unutrašnja stvarnost koja se živi,” rekao je. “I to je obično ono što podrazumijevamo pod sviješću. To je nešto što organizam prolazi što mu otkriva određenu vrstu svijeta.”
