"Najnevjerovatnije iskustvo koje sam ikada doživio. Mislim da ću jednoga dana prepričavati svom unuku dok mi sjedi u krilu o tome šta sam radio jula 2018. godine", kazao je Robi.
Što je Vas potaknulo da krenete volontirati?
Želja za nečim novim, ali i želja da pomognem. Iskreno, do sada nikada nisam volontirao, tako da je ovo u dobroj mjeri I bio šok za mene. Prvo pa muško što bi rekli. Htio sam da otkrijem kako ovi ljudi zaista žive, te da vidim ako im na neki način mogu pomoći. Da dam svoj doprinos nečemu većem. Na sreću, imao sam veliku podršku fabrike obuće Bema iz Banjaluke koja je pristala da donira koliko god je bilo potrebno novih kožnih cipela za ovu dječicu. Ne mogu vam opisati koliko su oduševljeni bili kada su vidjeli.
Kakav je zaista utjecaj volontera?
Tvoj posao u suštini se najviše svodi u provođenju vremena sa njima. Ti nemaš neke posebne obaveze tamo, niti te neko uslovljava da moraš da budeš sa njima toliko I toliko sati I radiš to I to. Radiš ono što znaš I gdje možeš da doprineseš. Od kuvanja, učenja djece engleski, igranja sa njima, do pranja veša I pomaganja oko njihove zadaće. Ali ono što naučiš I shvatiš dok si ovdje, da je svijet u kojem smo mi rođeni, mnogo lakši nego ovaj gdje žive oni. Da bez obzira koliko to suludo zvuči, da smo u pogledu na čitav svijet, u neku ruku privilegovani što smo rođeni ovdje. Na ovom brdovitom Balkanu. Naravno da ova zemlja ima million I jednu manu I da je Bosna evropska Afrika, ali kod nas većina ljudi ne mora da brine o vodi, struji I sličnim stvarima. Kod njih, to je I dan danas svakodnevnica.
Šta je uključeno, a šta ne?
Kada sam nekada kao student gledao razne programe za volontiranje u Africi, iritiralo me što se mnogo njih plaćalo do te mjere da ti treba jedna prosječna mjesečna plata, samo da bi besplatno mogao da radiš negdje.
I onda obično na ovim programima vidiš gomilu Amera i ljudi iz zapadne Evrope koji su se prijavili za ovako nešto, samo da bi kasnije mogli da to smjeste u svoj CV, a u suštini ih boli briga za pomaganje nekome.
Ovaj program je potpuno free. Obezbijeđen ti je smještaj u kući kod Jamesa i tri obroka dnevno. Jedini tvoj izdatak je avio karta koja je mene došla nekih 650 eura. Realno, moglo se naći i jeftinije, ali sam bio ograničen datumima i nisam mogao mnogo da biram.
Pored ovoga, obavezan si primiti i vakcinu o žutoj groznici, minimalno 10 dana pred put. Vakcinu sam našao samo u Zagrebu (Kada sam tražio nije bila u BiH, kao ni u Srbiji), a cijena je oko 50-tak eura.
Da li volontiranje u Africi može biti opasno?
Afrika sama po sebi mnogo je teška I vuče sa sobom I neke nama relativno nepoznate bolesti. Stvari o kojima I ne razmišljamo, poput malarije recimo. Ali u suštini, ti si zaista siguran, higijena je na nivou, a čak I sama ta malarija nije nešto od čega se umire kao što mi ovdje mislimo. Smijali su mi se kada sam im rekao to. Za njih je to, malo jača groznica. Host kod koga sam bio kaže da ima malariju par puta godišnje.
Koliki su troškovi boravka?
Tvoj jedini trošak za ovo je avio karta. Na licu mjesta sve je obezbijeđeno. Smještaj, kao I 3 obroka dnevno, koja su zaista skroz ok, te usput imate priliku da probate i lokalnu kuhinju. Jedino što platiš je 7 dolara simboličnom svom hostu za hranu, ali to je ništa u poređenju sa onim što dobijaš.
Kakvu biste poruku poslali mladima koji planiraju volontirati?
Da se plaše da dožive nešto ovako u životu. Da volontiranje u Africi nije nemoguće, niti je teško otići tamo. Sve što treba je samo jaka volja. A vjerujte mi, taj osjećaj kada vidiš koliko su srećni što si im malo pomogao, najbolji je osjećaj koji postoji. Ono što bih zaista želio, je da svi koji ovo čitaju shvate koliko malo je potrebno da se oni učine srećnim. Njima ne trebaju skupe stvari, markirana garderoba ili video igrice. Ukoliko već ne možeš da odeš tamo, šta god da im pošalješ, biće više nego korisno. Posebno pribor za školu. Toga nemaju mnogo. Mada, najviše se obraduju slatkišima. A ako želiš da doživiš ovo iskustvo, onda samo naprijed. Fontana priča koja se krije u ovom mjestu i stvari koje ćeš naučiti sa ovom djecom, vjerovatno ćeš prepričavati svojim unucima jednoga dana, dok ti budu sjedili u krilu.
Volontiranje u Africi – prvi koraci
Postoji nekoliko sajtova preko kojih se možeš prijaviti za volontiranje, ali dva su se pokazala kao najpouzdanija.
– workaway.info (vjerovatno i najbolji),
– helpex.net
Maja je ovaj program pronašla upravo na workaway.info, te mi dala kontakt od Jamesa Kissirija, momka koji je zadužen za dovođenje volontera u Faraja sirotište u Tanzaniji u kojem sam boravio. On sam vodi jednu nevladinu organizaciju, koja neumorno radi da privuče ljudi da posjete ovo mjesto i pomognu djeci.
Svi volonteri koji dođu borave u njegovoj kući, te su u prilici da žive sa njegovom porodicom, druže se sa njima, jedu, te upoznaju život te zemlje na istinski način iz prve ruke.
A njega bih mogao nahvaliti isto kao i Maju. Prava ljudska duša koja nesebično pomaže ovoj djeci. Bez ikakve naknade.
Tako da, ako želiš da radiš isto ovo što sam ja radio, javi se njemu.
A šta se to tačno radi?
Tvoj zadatak tamo je da prosto pomogneš na bilo koji način, onako kako znaš. Da pričaš sa djecom engleski. Da se igraš sa njima. Da pomogneš oko hrane. Pranja. Poneseš nešto ako treba. Da se družite i da im posvetiš dio sebe. Svog vremena. Niko od tebe ne očekuje da po čitav dan crnčiš negdje. Njima je jednostavno mnogo drago što si tu i što si došao da ih pomogneš.
Informacije za kraj
Afrika je vjerovatno bila najteže putovanje koje sam ikada imao. Nije za svakoga. Volontiranje u Africi nije za svakoga. Najteže ti bude kad čuješ da ta neka dijeca boluju od teških bolesti, a toga nisu ni svjesni. Ali, bez obzira na svu neimaštinu, oni su dokaz da je za sreću potrebno jako malo. Mnogo manje nego što mi ovdje mislimo. Samo još to nismo shvatili…
