Svake godine dolazak proljeća asocira nas na jagode. Nema tog sladokusca koji može odoljeti crvenom sočnom plodu slatkog mirisa koji prvi dozrijeva u proljeće.
Inače, riječ je o višegodišnjim zeljastim biljkama koje pripadaju porodici Rosaceae. Postoje divlje jagode i mnogobrojne kultivirane sorte koje se dijele na jednorodne i stalnorađajuće.
Plod kao prirodan lijek
Plod je najčešće crvene boje, ali danas postoje selekcionisane sorte s bijelim i žutim plodovima. Konzumacija jagoda može spriječiti nastanak raka dojke, jednjaka, gušterače, kože, debelog crijeva i prostate. Takođe, poboljšavaju zdravlje krvnih žila, odličan su izvor vitamina C i smanjuju rizik od nastajanja katarakte koja može uzrokovati sljepilo.
Možemo ih saditi tokom cijele godine, a tome doprinosi i njihovo lako vegetativno razmnožvanje.
Na biljkama se stvara velik broj stolona na kojima se razvijaju nove biljke - vriježe. Sadnja zavisi od vrste materijala, klime, zemljišta kao i načina uzgoja.
Priprema tla
Prije sadnje, potrebno je dobro pripremiti tlo i očistiti ga od korova jer se korijen jagode plitko razvija. Nije ih poželjno uzgajati na tlu na kojem su već prije uzgajane jer dosta iscrpljuju zemlju. Takođe, postoji mogućnost pojave različitih bolesti i napada brojnih štetočina.
Najpovoljniji položaji za uzgoj su zemljišta koja nisu izložena vjetru i akumulaciji hladnog zraka. Rane sorte više vole južnije položaje, bez kasnih proljetih mrazeva, srednje rastuće sjeverne i istočne položaje dok kasne sorte najviše vole sjeverne i ravničarske površine. Ukoliko udio elemenata u tlu nije siguran, potrebno je upotrijebiti organsko đubrivo. Danas na tržištu postoje takva hraniva, specijalizovana za jagode.
Najbolji predusjevi za njih su mahunarke, žitrice, pašnjaci, dinja i lubenica, a loši su jagoda, krompir, repa, paradajz i patlidžan. Sadimo ih u razmacima 20 - 30cm, u "cik cak" formi ili redovima u jamice.
Navodnjavanje i ishrana
Idealno navodnjavanje je sistemom "kap po kap". Površinski sloj zemlje brzo se isušuje, a korijen ne doseže veliku dubinu, stoga površinu svakodnevno treba održavati vlažnom. Najveća potreba za vodom je početkom cvjetanja, tokom zrenja i po završetku berbe. Sade se u gust sklop pa je vlažnost tla potrebno održavati na 75 - 80%.
Ishranu treba bazirati na azotu i kaliju u fazi intenzivnog rasta, te na fosforu i kaliju u fazi zametanja plodova i zriobe.
Jagoda se može uzgajati kao monokultura ili kao međuusjev. Uzgoj kao međuusjeva ne preporučuje se prvenstveno iz razloga što je u takvim zasadima nemoguće u potpunosti izvršiti međurednu mehanizaciju i obradu tla. U tom slučaju dolazi do problema u zaštiti, održavanju tla, gaženju prilikom berbe. Ne preporučuje se ni uzgoj s povrtnim vrstama zbog različitih bolesti i napada štetnih organizama.
U kućnim zasadima postoji mogućnost uzgoja češnjaka kao međuredne vrste jer je korisna povrtnica koja svojim baktericidnim i fungicidnim djelovanjem sprječava razvoj bolesti.
Uzgoj uz pomoć folije ili bez nje?
Danas se jagode uglavnom uzgajaju u polju, a broj i raspored sadnica zavisi od namjene zasada, veličine i mogućnosti navodnjavanja čime se postiže veći i obilniji urod, bujnije sadnice i sočniji plodovi. Zasade bez folije najbolje je rasporediti po površini s razmakom 25 - 30cm u redu i 100cm između redova. Takav uzgoj najmijenjen je industrijskoj proizvodnji.
Crnu plastičnu foliju u zasadu moguće je uspješno koristiti dvije godine, a urod je izuzetno velik. Svaki zasad jagode potrebno je natkriti folijom debljine 0,05 - 0,07mm. Ovo podstiče ranu zriobu plodova, čuva postojeću vlagu u tlu, sprječava rast korova i isušivanje tla. Međuredna kultivacija nije potrebna dok se korov smanjuje primjenom herbicida ili malčiranjem slamom. Crna plastična folija može se postaviti prije sadnje ili na već posađeni zasad. Ovakav način uzgoja moguć je na ravnim terenima. Zasad na folijama na humcima daje najveći postotak plodova za svježu potrošnju.
